Ko kaže da nema alternative

Kažu da u Republici Srpskoj ne postoji alternativa postojećem stanju. Ova tvrdnja usmjerena je prevashodno prema političarima, posebno onima opozicione provenijencije. S druge strane, mnogi moji prijatelji iz opozicionih političkih partija često se žale kako su građani apatični, kako ne žele da se angažuju i donesu promjene. Mnogi građani koji su nezadovoljni stanjem u društvu, dakle, okrivljuju opoziciju, a istovremeno mnogi u opoziciji okrivljuju građane.

Ne mogu da se složim sa ovakvim tvrdnjama. Republika Srpska ima alternativu, ima svoje prave heroje. To su:

• Ljudi koji svaki dan pošteno rade i zarađuju svoj komad hljeba. Oni su istinski heroji. Oni zarađuju sebi, svojim porodicama i plaćaju brojne i visoke poreze kako bi punili budžete i spriječili socijalnu katastrofu.
• Mali i srednji preduzetnici koji zapošljavaju sebe, svoje porodice i radnike koji zaista umiju nešto da rade. To nisu atraktivna radna mjesta u državnom sektoru, na njih se ne dolazi preko namještenih konkursa jer su plate kolike mogu realno da budu i tu se puno radi. Ali, to su radna mjesta koja čuvaju ponos i dignitet cijelom našem društvu, jer dokazuju da nismo zaboravili časno da se borimo za sebe. Ti mali i srednji preduzetnici takođe plaćaju sve namete, poreze i doprinose, komunalne takse i naknade. Znam mnoge od njih koji bukvalno od usta odvajaju, ali poštuju državu, dobavljače i radnike, za razliku od nekih koji se vode kao uspješni biznismeni, a radnike drže ili “na crno” ili izbjegavaju druga plaćanja, sa izgovorom da je Republika destimulativna za bavljenje biznisom. To je u značajnoj mjeri istina, ali oni pošteni plaćaju ipak sve. Ovima prvim, ipak, nekako su najpunija usta Republike Srpske, patriotizma i cijelog tog folklora koji se u principu raspadne na prvoj ozbiljnoj inspekcijskoj kontroli.
• Učenici i studenti koji u društvu koje promoviše neznanje ipak ne prihvataju takav red stvari. To su svi oni mladi ljudi koji žele da uče, da se usavršavaju, da rade na sebi, ne zato jer su slijepi pored očiju i ne vide da se radna mjesta u ogromnom procentu kupuju, ne zato jer su naivni pa misle da će ih neko vući za rukav i ponuditi im šansu, nego zato jer osjećaju da su kompletne ličnosti jedino kad se mogu pouzdati u sebe i u ono što su sami naučili. To je osjećaj, to ne možete nekom objasniti. Ili ga imate, ili ne.

Sve su ovo heroji. Sve su ovo istinski uzori poštene i pristojne Republike Srpske. Zamolio bih sve političare, a posebno opozicione kolege, da nikad ne zaborave da ovi ljudi čine najviše moguće za Republiku, a to je punjenje njenog budžeta, plaćanje poreza i ostavljanje iza sebe konkretnih stvari istoj toj Republici, a da ništa ne uzimaju od nje. Oni su njena najveća snaga, oni su prijeko potrebna i toliko pozivana alternativa. Dok mnogi pričaju, šta i kako, oni rade. Dok se drugi hvale i prave imena bilo omalovažavanjem i kritikom nekih trećih, bilo trošenjem javnog novca kao da im je od ćaće ostao, ovi ljudi, tiho i nenametljivo, svaki dan i svaki čas konkretno grade svoju zemlju.

Get Milko Grmusa’s stories in your inbox

Join Medium for free to get updates from this writer.

Remember me for faster sign in

Uprkos svima i uprkos svemu.

A kad vidimo sa kakvim preprekama se sve suočavaju, možemo samo da budemo ponosni što u ovako teškim vremenima imamo takve ljude koji su nam svima osvjetlali obraz.