Promjena srpskog imidža
Budući da sam potpun laik za marketing, PR i bilo koju drugu djelatnost koja se na profesionalan način bavi rebrandingom, ne pada mi na pamet da pišem o tome na koji način izvršiti promjenu imidža Republike Srpske, Srbije, Srba kao naroda, srpske politike.
Ono čega sam svjestan jeste samo da je ta promjena neophodna i da je potreba za tom promjenom urgentna.
Sa stanovišta politike, evidentno je da se Srbi i dalje i u regiji i u Evropi dominantno posmatraju kao troublemaker-i. Naša pozicija je da je to potpuno neopravdana percepcija, jer nismo mi bili ti koji su započeli sve ratove na Balkanu u posljednjih sto godina, a jesmo oni koji su i u apsolutnom i u procentualnom iznosu imali najviše nevinih žrtava kad se podvuče crta posljednjeg krvavog vijeka od svih balkanskih naroda. Takođe, u istorijskom smislu, nacionalna odluka da se u dva sjetska rata bude na strani zemalja pobjednica, ali i civilizacijskih vrijednosti, dodatno utiče na naš stav da je pozicija velikih sila prema nama, predvođenih prvenstveno SAD-om, duboko nepravedna, neopravdana i u mnogim aspektima licemjerna.
I to je stav kojem je teško suprostaviti ozbiljne racionalne prigovore.
No, s druge strane, politika nije konstrukcija sastavljena isključivo od istorijskih veza, logičkih premisa, ponajmanje etike. Uprkos uvrežnjenom mišljenju, u njoj često ne dominiraju niti interesi, novac, pragmatika. Neobično, no političke odluke često su plod i iracionalnih momenata, sujeta, neinformisanosti, inercije. Inercije pogotovo.
U našem slučaju, spojilo se svega pomalo.
Ideja ovog teksta nije da ulazi dublje u razloge zašto nas veliki igrači ili ne vole previše (Zapad) ili ne mare posebno (Istok). U aktuelnom trenutku, ono na šta bi se ozbiljna politička elita trebala fokusirati jeste pitanje zašto nas gotovo niko u regiji ne podnosi. To je trenutno naš najveći problem i najveći izazov. Jednostavno, ne može se dugoročno braniti pozicija kad sa svima na Balkanu imate neki problem. U ovom trenutku Srbi na Balkanu nemaju problem samo sa onim državama u kojima Srba praktično nema, odnosno sa Grčkom, Bugarskom i Rumunijom, pri čemu su to dodatno i pravoslavne nacije. Sa Bugarskom se istorijska tenzija smanjila i zbog činjenice da je srpski politički uticaj oduvan iz Makedonije, a što je bio razlog konflikta iz prve polovine XX vijeka.
No, sa svima ostalima postoji ozbiljan problem. Ono što želim da jasno naglasim jeste da Srbi nisu dominantno uzrokovali te probleme. No, oni postoje i to je realnost. Hrvati, Bošnjaci, Albanci, ali čak i Crnogorci i Makedonci, nemaju nikakvo povjerenje prema Srbima, naprotiv. Ovi narodi smatraju da Srbi žele da unište njihove države i to je u osnovi njihovog negativnog odnosa prema Srbima.
Get Milko Grmusa’s stories in your inbox
Join Medium for free to get updates from this writer.
Po mom dubokom mišljenju, mi ne trebamo da mijenjamo svoj imidž i da popravljamo odnose sa ovim narodima tako što ćemo se ponižavati niti falsifikovati istoriju na svoju štetu. No, ono u šta sam uvjeren jeste da srpska politika treba u narednim decenijama da insistira ne na rušenju Hrvatske, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Albanije i Makedonije, nego na evropeizaciji tih zemalja.
Mislim da je vitalni srpski nacionalni interes da Hrvatska, BiH, Crna Gora, Makedonija i Albanija budu demokratske zemlje u kojima se potpuno poštuju ljudska, sljedstveno i manjinska prava.
Srbi u ovim zemljama trebaju da se aktivno politički organizuju, te da njihova politička platforma bude zasnovana na sljedećim ključnim tačkama:
- striktna vladavina prava i afirmacija ljudskih prava i sloboda
- slobodna tržišna privreda i rušenje carinskih barijera među balkanskim državama, uz slobodan protok ljudi, kapitala, roba i tehnologija
- digitalizacija javne uprave i minimiziranje ljudskog faktora u upravnom sistemu
- EU integracije zemalja regiona
No, da bismo sa punim kredibilitetom i političkom snagom mogli da insistiramo na takvim vrijednostima u zemljama regije, prethodno moramo kod sebe da napravimo društvo koje u potpunosti funkcioniše na tim principima. Ono što nudimo drugima, prvo moramo implementirati kod sebe. Ono što tražimo da nam daju drugi, moramo i mi njima dati.
Srpski politički faktor u svakoj od balkanskih država treba da bude saveznik i partner onim političkim snagama i liderima koji promovišu ovakve vrijednosti. Srbi trebaju u svakoj balkanskoj zemlji da promovišu ideje slobode, tolerancije i saradnje. Naša osnovna ideja treba da bude ne rušenje, nego izgradnja svake balkanske države u kojoj Srbi žive, ali na humanim, racionalnim i demokratskim osnovama, gdje će Srbi imati identična prava kao i svi drugi građani, ni više niti manje od toga.
Srpsko pitanje je demokratsko, građansko pitanje
Naredne decenije moraju da budu decenije ekspanzije nove srpske ideje koja će donijeti dugoročni mir, stabilnost i prosperitet na Balkanu. Prije stotinu godina slobodu na Balkanu je donosila srpska konjica. Ali, u današnjem svijetu sloboda se ne donosi konjicama, tenkovima i oružjem. To nismo shvatili devedesetih godina i zato smo stekli imidž kakav smo stekli. Danas se sloboda donosi IT tehnologijama, biznis idejama. Umjesto puške, danas nam oružje trebaju biti laptopovi.
Notorna je činjenica da u Hrvatskoj, Federaciji BiH, Albaniji i Makedoniji, iako tamo Srbi više uopšte ne mogu da utiču na političke odluke, caruju mračne totalitarne snage, zatucanost, isključivost, kriminal i korupcija, zatvorenost, bijeda, kako materijalna, tako i idejna. Dakle, nisu Srbi problem što ta društva ne funkcionišu. No, sad je trenutak i jedinstvena prilika da Srbi donesu rješenje za neuspješni Balkan. Ako mi od Republike Srpske načinimo pijemont ideja slobode, saradnje i tolerancije, onda ćemo konačno pokazati put i umornoj Srbiji. Ne može Srbija da bude lider regije, a za šta ima potencijal, sa Aleksandrom Vulinom. Žao mi je, ali ne može. Vulin je personifikacija svega što je retrogradno: komunizam, idejna insuficijencija, turbo-folk nacionalni populizam. Moraju Vulin i ini politički vulini out, da bi Srbija i Srbi postali in.
