<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/" xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/" xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom" version="2.0" xmlns:cc="http://cyber.law.harvard.edu/rss/creativeCommonsRssModule.html">
    <channel>
        <title><![CDATA[Stories by Ivan Brkljac on Medium]]></title>
        <description><![CDATA[Stories by Ivan Brkljac on Medium]]></description>
        <link>https://medium.com/@brkljac?source=rss-5a718ac38885------2</link>
        <image>
            <url>https://cdn-images-1.medium.com/fit/c/150/150/1*htn29NNurEwINynCZaQhgA.jpeg</url>
            <title>Stories by Ivan Brkljac on Medium</title>
            <link>https://medium.com/@brkljac?source=rss-5a718ac38885------2</link>
        </image>
        <generator>Medium</generator>
        <lastBuildDate>Wed, 18 Nov 2026 22:39:18 GMT</lastBuildDate>
        <atom:link href="https://medium.com/@brkljac/feed" rel="self" type="application/rss+xml"/>
        <webMaster><![CDATA[yourfriends@medium.com]]></webMaster>
        <atom:link href="http://medium.superfeedr.com/" rel="hub"/>
        <item>
            <title><![CDATA[Nova sezona]]></title>
            <link>https://medium.com/@brkljac/nova-sezona-fe686f901461?source=rss-5a718ac38885------2</link>
            <guid isPermaLink="false">https://medium.com/p/fe686f901461</guid>
            <category><![CDATA[fudbal]]></category>
            <category><![CDATA[život]]></category>
            <category><![CDATA[selo]]></category>
            <dc:creator><![CDATA[Ivan Brkljac]]></dc:creator>
            <pubDate>Fri, 21 Aug 2020 07:55:10 GMT</pubDate>
            <atom:updated>2020-08-21T08:00:27.242Z</atom:updated>
            <content:encoded><![CDATA[<p>Protekli vikend je počela nova sezona nižih rangova fudbalske lige u našoj zemlji. Trivijalna vest za poslednje strane čak i marginalnih lokalnih medija bilo kog formata. Nebitna informacija za svakoga ko nije direktno uključen u ovaj vid sportske, praktično rekreativne aktivnosti. Oko klubova koji se na tom nivou takmiče se okupljaju bivši fudbaleri, zaljubljenici u sport, lokalni ludaci, rasni penzioneri i deca koja sanjaju velike snove. To je šaka ljudi koje ništa drugo ne može da sakupi na istom mestu. To je šaka ljudi, ne više.</p><p>Uprkos insignifikantnosti ovog događaja, dozvolite mi da vam oslikam dan pre nego što je počelo takmičenje u područnoj fudbalskoj ligi Zrenjanin, u seoskom klubu FK Delija Mokrin, kom već tri godine, uprkos svojim godinama, fudbalskom znanju i fizičkoj spremi — aktivno pripadam.</p><p>Dan u avgustu, kao i svaki drugi, bolji jedino zato što je bio petak. Na terenu dvadesetak momaka, najmlađi ima 16 a najstariji 39 godina. U različite životne puteve, nema potrebe da zalazim, ali razumete kad kažem da su svakojaki. Tu svako svakome može biti rod, verovatno i jeste, a ja kao prisvojeni stranac to i ne znam… ali znam da nas vezuje fudbal… I nešto više od toga. I do sada, stvar je jasna, na terenu je dvadesetak momaka koji treniraju nešto, svako iz svog razloga, sa svojim ciljem. Magija se dešava oko igrališta i na delovima terena gde ti momci ne treniraju. Tu je više ljudi nego na samom treningu, ali su svi pritajeno uključeni „trenažni proces“. Dok dvadeset momaka, koji će sutradan obući plavi dres i igrati protiv kluba iz Farkaždina (nije izmišljeno mesto, verujte mi), oko nas su očevi, dede, prijatelji, sugrađani i poznanici.</p><p>Prva od svih, tu je Zorica. Za nas ona je Ruža, Šefica — ona je domarka našeg tima i stadiona. U većim klubovima, nju bi zvali ekonomom, ali u našem klubu ona je tihi duh, koji to mesto drži čistim i pristojni, zapravo pristojnijim nego što mi sa terena zaslužujemo. Tu je i Boža, doduše on svakako u klubu a i selu ima staža, mada ima i godina, iako se pravi da nema. Boža, bivši fudbaler, je kao mirođija koju banatski kuvari mešaju u sve. Kad teleskopskim makazama ne kreše izrasle mladice bagrema koje prete da uđu u teren, viče na omladince koji nisu dovoljni stegnuli nogu pri šutu i preti im da će se povrediti ako ne uđu „muški“ u duel. Na omladince viče — a na mene se dere, jer ni ja nisam stegao nogu.</p><p>Dok mi treniramo, naš povređeni golman Ale — vrsni bravar kom je mašina slomila kažiprst — kosi drugu stranu terena i sa longetom na ruci ispija pivo na Džon Dir kosilici. Stane samo da izbegne loptu, čunj ili da nešto dobaci.</p><p>Pred sam kraj treninga mi uvežbavamo šut, što češće liči na golmansko degažiranje nego na precizno plasiranje lopte u ugao gola. Tad moramo i da sklonimo gomilicu dece, koja je do pre samo par minuta uz taj gol imitirala sve što radimo, često i aplaudirajući kada neko od prvotimaca napravi neki atraktivan potez — uglavnom potez više. Ta deca, kao i druga pre njih, maštaju o prvom timu nekog Juventusa, Mančestera i Reala, ali vidi se da pomalo maštaju i o prvom timu Delije… A kad su deca tu, to je ipak nešto posebno. U vremenu kada sela umiru i sve manje je ljudi u malim sredinama, svako novo dete sa loptom ispod miške je kao novi grumen nade da ipak postoji sutra.</p><p>Naš kapiten Boca nije bio na treningu, jer je umesto da komanduje našom četom, morao da komanduje NIS-ovom pumpom u selu. Na svom povratku kući, stao sam da uzmem vodu na pumpi, a on me je sa setom u pogledu što nije i on bio na travi upitao — „Koliko nas je bilo?“. Na moj odgovor o broju ljudi i broju dece na treningu, brk mu se osmehnuo. Drago mu zbog dece, al’ žao mu što radi.</p><p>Ima i ljudi koji nisu bili ni blizu terena, ali su bili tu. Đole, na primer, igra za jedan prvoligaški klub, ali je dušom vezan za selo i klub koji to selo predstavlja, dok on to svoje selo predstavlja po prvoligaškim terenima Evrope. Pola ekipe nosi korišćene kopačke koje je on donirao klubu, a samo pravi znalci kapiraju kvalitet kopačke „A klase“ i značaj dobrih krampona kad padne kiša.</p><p>Taj petak u avgustu sa nama je trenirao i naš predsednik kluba. On je predsednik, ali i igrač, glavni glasnogovornik i prvi kandidat za crveni karton na svakoj utakmici. Taj dan ga je nervirao neravan teren, ljudi iz saveza, ljudi iz opštine i toplo vreme. Mada nerviralo bi ga i da je bilo hladnije. Šućura zapravo nervira apsolutno sve… ali kada je u pitanju klub, nervira ga sve samo zato što mu je stalo do Delije i fudbala.</p><p>Dok krugove oko terena prave rekreativci, čika Mića i čika Caja čačkaju slomljenu klupu, popraviće je do kraja dana, da bude spremna za sutra, kada će i oni obući svojevrstan dres, marker redara ili drugog tehničkog osoblja. Da neko sa strane gleda raštrkane ljude po seoskom stadionu, malo toga bi mu bilo jasno u tom haosu, koji je nama redovno stanje, u kom znamo tačno ko i šta radi.</p><p>Dok svi željno iščekuju početak sezone, jedan čovek iskreno strepi. Naš trener Dani radi u kikindskom mlinu, ali je u duši pravi pedagog. Blagog pogleda, uvek nasmejan, jeza ga hvata pred početak svake utakmice. Rezultat u subotu je donekle bio u drugom planu, iako se uvek ide u napad na bodove. Pobedili ili izgubili, ova ekipa zna da je trijumf zagarantovan u trećem poluvremenu, kada se sa protivnicima okupimo oko hladnog crnog i žutog soka i neizostavne gajbe Jelen piva.</p><p>I za kraj, jasno vam je da ovo nije priča o fudbalu. Jasno vam je da je nebitno da li su imena prava ili ne (a prava su) i da li je sport koji igramo fudbal ili neki drugi. Jasno vam je da nije bitno da li je selo Mokrin ili neko u okolini. Ove scene su se prošlog petka odigravale svuda po našoj zemlji. Ovo je priča o ljudima i o zajednicama u kojima se oni okupljaju. Ovo je priča o životu koji se ne dešava u novinama, na Instagramu i vlogovima. Ovo je topla ljudska priča o životu, pobedama, porazima, prijateljima, protivnicima i lekcijama. Ovo je ono što navodno ne znamo „šta volimo kod naše zemlje“, ovo je ono što nam nedostaje kada ga nemamo. Ovo je priča o našim životima i malim momentima koji mnogo vrede. Ovo je priča o šačici ljudi, koji uvek zajedno ulaze u novu sezonu, nebitno čega.</p><figure><img alt="" src="https://cdn-images-1.medium.com/max/1024/1*mYaPCNp1Np0qOTlkil_pLw@2x.jpeg" /></figure><img src="https://medium.com/_/stat?event=post.clientViewed&referrerSource=full_rss&postId=fe686f901461" width="1" height="1" alt="">]]></content:encoded>
        </item>
        <item>
            <title><![CDATA[Kifle, puter i so.]]></title>
            <link>https://medium.com/@brkljac/kifle-puter-i-so-a3c193c29508?source=rss-5a718ac38885------2</link>
            <guid isPermaLink="false">https://medium.com/p/a3c193c29508</guid>
            <category><![CDATA[dom]]></category>
            <category><![CDATA[selidbe]]></category>
            <dc:creator><![CDATA[Ivan Brkljac]]></dc:creator>
            <pubDate>Sat, 20 Jul 2019 09:23:39 GMT</pubDate>
            <atom:updated>2019-07-20T09:25:41.789Z</atom:updated>
            <content:encoded><![CDATA[<p>Juče smo se moja verenica i ja uselili u kuću koju su sazidali očevi roditelji, još sedamdesetih. Kada sam na raspustima dolazio kod njih, u toj kući sam pravio haos. Baba bi me za tih par dana toliko razmazila da mi je majka govorila da je za jedan dan proveden u Kikindi kod njih bila potrebna nedelja prevaspitavanja kod kuće. Ono čega se ja sećam iz te kuće je gugt golubica, koša iznad garaže, domaćeg soka od višanja, lovljenje zlatica sa babom u bašti, zvuk deda Tominog brijača, mirisa kikindske vode, babine pite sa sirom koja se pred kraj pošećeri, kikindskog trga i pekare Jadran iz koje sam svako jutro jeo najbolje kifle na svetu — koje mi je baba mazala puterom, posipala solju <strong>i hranila me </strong>dok ja gledam televiziju. Sećam se jednog čudnog malog kraljevstva i sebe u ulozi malog princa.</p><p>Više od 13 godina je prošlo od kada je deda Toma umro, a baba Dušanka je tri godine u domu. Slično kao i Toma pred svoj kraj i ona pati od demencije, vrlo često me i ne prepozna kada joj odem u posetu. Posle par reči, ipak, seti se i onda svaki put pričamo istu priču kako me je ona uspavljivala uspavankama, pa pomsili da sam zaspao, a ja iz polusna promljam “pevaj!”.</p><p>Ja već skoro 4 godine živim u Banatu, u Mokrinu i nadam da su me laloši pomalo prihvatili kao svog. Međutim, do sinoć ja sam živeo na svom poslu u okviru samog imanja “Mokrin House”-a i svako koje živeo na istom mestu na kom radi, zna koliko to ume psihički da bude naporno. Da bih mogao da napravim taj zdravi balans izmedju posla i privatnog života, odlučio sam da se preselim a stara kuća u Kikindi je bila najpraktičnije i najlogičnije rešenje. Ovo mi je sigurno dvadeseti put da se u životu selim, već je ušlo u naviku, i te selidbe ne utiču na mene. Međutim baš kada je Sofija otišla u osnovnu nabavku za kuću a ja nakon celog dana vukljanja seo, u istu fotelju iz koje sam nekada stolovao u svom dečijem kraljevstvu, oči su se same zasuzile. Sedeo sam sam a ispred mene su na stolu bili kifla, puter i so. Krug se zatvorio.</p><p>Dušanka, hvala ti na svim “vojnicima”, uspavankama i strpljenju. Tomo, hvala na svim odbojkaškim pričama, vrbicama i na tvom blagom pogledu. Spokojni budite jer u ulici Dimitrija Tucovića, uz novu generaciju istih komšija, Brkljači ponovo žive, nadaju se i vole.</p><figure><img alt="" src="https://cdn-images-1.medium.com/max/1000/1*w5JzcpjMLdQ2A_iPteAJVw.jpeg" /></figure><img src="https://medium.com/_/stat?event=post.clientViewed&referrerSource=full_rss&postId=a3c193c29508" width="1" height="1" alt="">]]></content:encoded>
        </item>
        <item>
            <title><![CDATA[Digitalni declutter — 30 dana bez notifikacija.]]></title>
            <link>https://medium.com/@brkljac/digitalni-declutter-30-dana-bez-notifikacija-3e4b6fc5d9d7?source=rss-5a718ac38885------2</link>
            <guid isPermaLink="false">https://medium.com/p/3e4b6fc5d9d7</guid>
            <category><![CDATA[mental-health]]></category>
            <category><![CDATA[minimalism]]></category>
            <category><![CDATA[declutter]]></category>
            <dc:creator><![CDATA[Ivan Brkljac]]></dc:creator>
            <pubDate>Tue, 09 Apr 2019 08:35:48 GMT</pubDate>
            <atom:updated>2019-04-09T08:54:53.765Z</atom:updated>
            <content:encoded><![CDATA[<h3>Digitalni declutter — 30 dana bez notifikacija.</h3><p>Već dugo osećam da svoje vreme ne koristim baš onako kako bih hteo. Pažnja mi je podvojena, imam teškoće da se koncetrišem, puno duže odgovaram na mejlove, zaboravljam, jednostavno svi zadaci kao da su postali teži i treba mi više vremena da ih obavim. Mislio sam to su faze kao i inače, jednostavno nekada si motivisaniji, nekada manje motivisan… proći će, vratiću se na staro — nisam se vraćao mesecima. Moja “<em>To do</em>” lista je postajala sve duža a na njoj je bilo sve više nekako običnih zadataka koje “nisam stizao” da obavim. Nisam neko ko je lenj, ali sam osetio da ne obavljam dovoljno u toku dana, tačnije da obavljam manje nego ranije a kao da više radim ili pak imam osećaj da sam umorniji. Naravno to je proizvelo začarani krug u kom sam se ja osećao sve gore, lista je rasla i tako u krug. “Dugo nisam bio na godišnjem” — bilo je moje interno i eksterno objašnjenje, ali sam imao onaj osećaj da to nije baš pravi odgovor na moju tegobu.</p><p>Istina je da sam bio iscrpljen ali ne poslom i ne načinom života nego svojim digitalnim navikama. Pre par godina sam, pročitao knjigu <em>“</em><a href="http://calnewport.com/books/deep-work/"><em>Deep Work</em></a><em>”</em> <strong><em>Kal Njuport-a</em></strong> i radovalo me je što sam na podkastu <a href="https://www.vox.com/ezra-klein-show-podcast"><strong><em>Ezre Klajna</em></strong></a> čuo da je izdao novu knjigu <em>“</em><a href="http://calnewport.com/books/digital-minimalism/"><em>Digital Minimalism</em></a><em>”</em>. I po njegovom ranijem pisanju, po samom naslovu a i po njegovim stavovima, znao sam da je ovo knjiga koja će me interesovati, ako ništa bar da preletim. Pročitao sam je za par dana. Ta knjiga je jasno definisala neke od problema o kojima smo moji prijatelji i ja kroz razne razgovore spekulisali, polemisali, smatrali. Ono što je Kal kroz tu knjigu pružio a sa čime ja i moja ekipa nismo raspolagali, je velika količina podataka i jedan zanimljiv test zasnovan na iskustvu od 1.600 ispitanika/polaznika.</p><figure><img alt="" src="https://cdn-images-1.medium.com/max/1024/1*N5K7VOxJd3BnqPiCTgi2Qw.jpeg" /></figure><p>Test je jednostavan — <strong>30 dana, bez “novih” digitalnih tehnologija koje su u tvom životu opcione.</strong> Znači ako u tih 30 dana moraš da odgovaraš na mejl, da ne bi dobio otkaz, to ne spada u tu kategoriju, ali <em>Facebook, Instagram</em>, vesti, <em>Youtube</em>, šta god drugo da nije nešto čime moraš da se baviš, to stavljaš na pauzu 30 dana. Ideja je jednostavna, probaj da se u tih mesec dana oslobodiš svega što nije apsolutno neophodno, da bi posle 30 dana odlučio šta ti je u životu od tih alata zaista bitno i šta želiš da vratiš a šta je zapravo gubljenje vremena.</p><p>Evo ja ću navesti svoj primer ali bih naglasio da sam tih mesec dana bio i na godišnjem, u drugoj vremenskoj zoni, te mi je bilo malo lakše da ovu akciju izvedem. Ja sam ugasio sve što mi je slalo <em>“feed”</em>. Ugasio sam notifikacije za mejl na telefonu a na računaru mejl nisam ni palio (možda jednom u tri dana sam ulazio u mejl aplikaciju i neke bitniije sam prosledjivao kolegama, što je oduzimalo 5 minuta ukupno). Obirsao sam sa telefona ali nisam ugasio naloge <em>Instagram, Facebook, Twitter, LinkedIn</em>, <em>N1 vesti</em>. Mutirao sam sve grupe na <em>Whatsapp-</em>u i Viber-u i <em>Facebook Mesindžeru</em> — u suštini ugasio sam sve što šalje informacije koje nisu direktno meni upućene. Nastavio sam da koristim <em>Google Maps, Skyscanner, Booking.com, Trip Advisor</em> i druge aplikacije koje su mi služile kao alati a ne kao portali. Pored toga praktikovao sam još jednu stvar. Nekoliko sati dnevno, telefon mi je ili ostajao u hotelskoj sobi ili je bio na “<em>Airplane mode-u</em>”. Direktan uticaj ovih odluka doveo je do toga sam bio puno prisutniji u svom okruženju. Neću sada da držim predavanje kako su zvuci bili intezivniji i boje jarkije, samo kada nemaš telefon uz sebe, a sediš u kafiću sam, na drugoj strani sveta, neimanje šta da radiš te tera da gledaš ljude, stvari i pojave oko sebe.</p><p>Jedna od stvari koju sam primetio je jedna subjektivna ali vrlo precizna analiza prolaznika i odlučio sam da napravim mali eksperiment. Gledajući ljude koji na ulici, in duitivno sam podelio ljude na dve grupe, gde je odsečna granica bila tu negde oko 30 godina, koliko i ja imam. Pored starosne granice, ljude sam podelio na još jednu podgrupu, da li su išli sami sa jedne strane ili u u paru ili grupi. Ljudi koji su išli u praovima i grupama su bez obzira na godine, uglavnom komunicirali jedni sa drugima, držali se za ruke, smejali, pričali, sve što parovi i grupe generalno rade.</p><p>Individualci sa druge strane, po mojoj ponavaljam subjektivnoj ali verujem vrlo preciznoj proceni, preko 30, 40 ili 50 godina su u velikoj većini (≈ 90%) išli ulicom bez telefona ili slušalica u ušima dok se kod individualaca ispod 30 potpuna suprotnost toga. Većina ≈ 90%) individualca je ili držala telefon u rukama ili su imali slušalice. Ponovio sam taj eksperiment još dva puta, beležeio recke, tako da je neki metod brojanja postojao a subjektivni deo je taj što nisam uvek mogao da procenim da li je neko stariji ili mlađi od 30. Rezultat je svaki put bio vrlo sličan.</p><p>Ovo me je podsetilo na definiciju <strong><em>Majkla S. Irvina</em></strong> o tome šta je samoća i to ne u onom smislu životne usamljenosti već samoće u toku jednog dana <em>(solitude </em>a ne<em> loneliness)</em>, a Majkl kaže: “Samoća je sloboda od doprinosa drugih mozgova”. Ono što on u svojoj knjizi <em>“</em><a href="https://www.amazon.com/Lead-Yourself-First-Inspiring-Leadership/dp/1632866315"><em>Lead Yourself First</em></a><em>” </em>pita— “Kada ste poslednji put bili zapravo sami sa sobom?” a moje pitanje koje izvodim iz toga je, “Kada vam je posednji put bilo dosadno?”. Mi smo generacija ljudi koji su uvek zauzeti nečime i nikada nam nije dosadno. Ne zato što uvek radimo nešto, već se često zamajavamo. Dosada je evulutivni mehanizam, koji ljudima kao svesnim bićima, omogućava da urade samoevaluaciju svog života i svojih odluka, a kako nam više skoro nikada nije dosadno, mi sve ređe radimo tu samoevaluaciju.</p><p>Taj manjak samoevaluacije nas je i doveo do situacije u kojoj sam ja bio pred odlaska na godišnji. Nakon što sam objavio post da ću da radim “Digital Declutter” oko 20 ljudi mi se javilo, sa željom da im kažem rezultate, jer i oni osećaju da nešto nije uredu.</p><p>A što se mene tiče i mojih “rezultata”, ovako stoje stvari. Iznenadilo me je da mi ništa od navedenih aplikacija nije nedostajalo. Mislio sam da ću imati potrebu da uđem bar na Instagram, ali to se nije dešavalo. Primetio sam da manje fotogravišem i da slušam više muzike.</p><p>Ono što mi jeste zasmetalo je što sam imao osećaj da nešto propuštam i da gubim kontakt sa mnogo ljudi. I iskreno, samnjio se broj ljudi sa kojima komuniciram, ali većina tih bitnih konverzacija se samo preselila na SMS ili Whatsapp. Dopalo mi se to što sam se oslobodio tog fiktivnog tereta da moram da sam prisutan na mreži i nakon 30 dana, doneo sam odluku da vratim sve društvene mreže ali da mi ni na jednoj ne budu upaljene notifikacije. Jer nije problem ni u jednoj platformi ukoliko ti kontrolišeš svoje vreme na njoj, a to nisam umeo dobro da radim. Shvatio sam da sam imao osećaj da na poslu postižem manje, jer su me različite notifikacije stalno prekidale i nisu mi dozvoljavale da se u potpunosti posvetim jednoj stvari na kojoj radim. I stvar nije sada zauvek rešena, jer ovo je proces. Bitno je da ostanem disciplinovan u svojim odlukama, jer samo uz disciplinu dolazi sloboda.</p><p>Još jedna odluka je da kupim “glupi” telefon, konkretno <a href="https://www.indiegogo.com/projects/light-phone-2#/">Light 2</a>. To je telefon koji može da se poveže sa pametnim telefonom, ali ima ograničene funkcionalnosti. Ideja mi je da u toku radnog vremena koristim “pametan” telefon jer mnogi poslovi koje radim su vezani za njega, ali da kada utorkom odem do paba da gledam Ligu Šampiona, subotom ujutru na pijacu ili četvrtkom na trening i kafu posle trening, nosim “glupi” telefon za svaki slučaj. Ovo radim jer sebe fizički moram da ograničim da bih se disciplinovao.</p><figure><img alt="" src="https://cdn-images-1.medium.com/max/695/1*Litextmq3pPV-5fYflv6Iw.jpeg" /><figcaption>Light Phone 2</figcaption></figure><p>Preporučujem svima da probaju 30 dana da se odvoje od svojih digitalnih platformi. Mislim da ovaj digitalni post nije toliko zahtevan koliko potencijalno može doprineti onome ko se odvaži da ga pokuša.</p><img src="https://medium.com/_/stat?event=post.clientViewed&referrerSource=full_rss&postId=3e4b6fc5d9d7" width="1" height="1" alt="">]]></content:encoded>
        </item>
        <item>
            <title><![CDATA[“The Hawking Cycle”]]></title>
            <link>https://medium.com/@brkljac/the-hawking-cycle-6287394ff67a?source=rss-5a718ac38885------2</link>
            <guid isPermaLink="false">https://medium.com/p/6287394ff67a</guid>
            <category><![CDATA[change]]></category>
            <category><![CDATA[world]]></category>
            <category><![CDATA[stephen-hawking]]></category>
            <category><![CDATA[history]]></category>
            <category><![CDATA[present]]></category>
            <dc:creator><![CDATA[Ivan Brkljac]]></dc:creator>
            <pubDate>Thu, 15 Mar 2018 01:56:39 GMT</pubDate>
            <atom:updated>2018-03-15T09:50:57.988Z</atom:updated>
            <content:encoded><![CDATA[<p>Stephen Hawking died yesterday, and even though this great man deserves to have books written about his life and his work, this article is <strong><em>not about him</em></strong>. It is about one life, more accurately about what happened in one life span, one cycle. Hawking was born in 1942 and he died in 2018, so what did happen in his remarkable 76 years.</p><h4>States (<em>1942 -2018)</em></h4><ul><li>Formation of the EU.</li><li>Great Britain went from being an empire, to losing dominion over teritories like India, Pakistan, Somalia, Libya, Singapore,ect. to joining the EU and finally to BREXIT.</li><li>Germany went from being Nazi, to divided Germany to United Germany.</li><li>The US became a superpower.</li><li>Soviet Union expanded then collapsed to form 15 new countries.</li><li>State of Israel was formed.</li></ul><h4>Laws (1942 -2018)</h4><figure><img alt="" src="https://cdn-images-1.medium.com/max/1024/1*w_xd31lL6AlGZHaPRsC4Xg.jpeg" /></figure><ul><li>In the vast majority of the countries of the world, <strong>women</strong> (or most women) didn’t have voting rights. I will point out just some of those on the list above, with the year when women were emancipated: <strong>Switzerland (1971)</strong>, Saudi Arabia (2011), Greece (1952), Namibia (1989), ect.</li><li><strong>Racial laws</strong> targeting the Jews existed in Germany (until 1945), <strong>legal racial segregation</strong> in the US (until 1964), <strong>Apartheid</strong> in South Africa (until 1991)</li><li><strong>One child</strong> policy in China —from 1979 to this day.</li><li>From 1942 to 1981 last <strong>eight</strong> countries abolished <strong>slavery</strong>.</li><li>First nation wide legal same sex marriage — Netherlands, 2001.</li></ul><h4>Travel (1942 -2018)</h4><figure><img alt="" src="https://cdn-images-1.medium.com/max/962/1*4t7qcDAUyhaqF2TkcMhYCg.jpeg" /></figure><ul><li>Fastest car — from <strong>169 km/h</strong> to <strong>447 km/h</strong></li><li>London to Brisbane — from 12 <strong>days</strong> to 22 <strong>hours</strong>.</li><li>First flight to Space (1961) / First moon landing (1969)</li><li>Concorde <strong>first</strong> (1969) and <strong>last</strong> flight (2003)</li></ul><h4>Technology &amp; Science</h4><ul><li>Obvious: Internet, Social Media, Cell phones, Computers</li><li>Less Obvious: Nuclear Energy, Colour TV, Black Hole, Higgs boson</li></ul><h4>People</h4><ul><li>In 1942 the following people where alive: Hitler, Stalin, Churchill, FDR, Mao, MLK, Einstein, Che, Marilyn Monroe, Gandhi, Mandela, Gorbachev, Tesla, Hemingway, Picasso, Elvis, Coco Chanel, Henry Ford and many others.</li><li>Hawking was born <strong>before and outlived</strong>: Steve Jobs, Mohamed Ali, Michael Jackson, Gaddafi, Bin Laden, Hendrix &amp; Morrison.</li></ul><p>This data is a superficial overview of the time in which Stephen Hawking lived. I am 28 years old at the moment, meaning that I am at the <strong>36%</strong> of the <strong><em>“Hawking Cycle”. </em></strong>I am left in awe, while considering which world Hawking was born into and which world he departed from.</p><p><strong>Putting history into perspective is the best way to analyse the present and plan for the future. </strong>Considering the facts of todays world the Trumps, Kardashians and Tide challenge contenders seem benign. World is a far better place today than it was 76 years ago, and we are the ones responsible to make our children look back and ask us a question similar to one like — <em>“Were</em> <em>there actually kids of my age that were dying from starvation?”</em></p><p>Lets not fail them! Lets keep them in awe.</p><p><em>Rest with the stars doctor.</em></p><img src="https://medium.com/_/stat?event=post.clientViewed&referrerSource=full_rss&postId=6287394ff67a" width="1" height="1" alt="">]]></content:encoded>
        </item>
        <item>
            <title><![CDATA[Ulica (s)nežinih kukavaca]]></title>
            <link>https://medium.com/@brkljac/ulica-s-ne%C5%BEinih-kukavaca-5b025cf9e1ec?source=rss-5a718ac38885------2</link>
            <guid isPermaLink="false">https://medium.com/p/5b025cf9e1ec</guid>
            <category><![CDATA[serbia]]></category>
            <category><![CDATA[snow]]></category>
            <dc:creator><![CDATA[Ivan Brkljac]]></dc:creator>
            <pubDate>Wed, 28 Feb 2018 14:39:31 GMT</pubDate>
            <atom:updated>2018-02-28T14:48:33.599Z</atom:updated>
            <content:encoded><![CDATA[<p>Pao je sneg u februaru. I ne zna se ko je prvi krenuo sa objavama — gradske uprave sa brojem ekipa koje čiste sneg na ulicama ili armija tviteraša o tome kako je “sneg opet iznenadio putare u sred zime”. Moje pitanje je, zašto <strong>samo kukamo</strong>? Pao je sneg, pa šta? Gužve su na ulicama, pa šta? Zašto uvek i stalno moramo da kukamo?</p><p>Sve države na svetu, van subtropskog pojasa su suočene sa povremeno pojačanim snežnim padavinama. Londonski aerodromi, zbog gusto napakovanog rasporeda poletanja, imaju probleme i kašnjenja svaki put kada malo snega padne na britansku prestonicu. Isto je sa vozovima i drumskim saobraćajem. U SAD je vrlo česta situacija da se proglasi <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Snow_day_(disambiguation)"><em>“snow day”</em></a> kada se škole zatvore i ljudi opravdano izostanu sa posla. Svojevremeno su 2009. Borisa Džonsona, tadašnjeg gradonačelnika Londona, optužili kako je London opet zavejan i kako je to nedopustivo. Na kritike je odgovarao na vrlo logičan način <em>(parafraziram)</em>—<em> “ Ovakav sneg se desi jednom u par godina, i stvori probleme na par dana. Mi nismo Norveška da imamo ovakvu situaciju po nekoliko meseci, svake godine. Smatram da je neodgovorno ulagati toliki novac u dodatnu mehanizaciju koja će se koristiti par dana svakih par godina.”</em></p><p>Prva bi se ista ta armija tviteraša oglasila kako je nečuveno trošiti novac građana na mehanizaciju koja neće taj novac opravdati. Zašto? <strong>Zato što vole da kukaju</strong>. Meni ta kuknjava više ide na živce i od snega i od broja ekipa na terenu. Umesto toga, neka prvo pogledaju u svoju nepočišćenu avliju. Neka pokušaju da svoju zavejanu ulicu srede sami ili neka slede primer sličnom naših komšija iz <a href="https://facebook.com/events/194671607796646/">Temišvara, koji svako jutro organizuju radnu akciju čišćenja snega</a>.</p><blockquote><a href="https://www.brainyquote.com/quotes/william_h_mcraven_638584">Ako hoćeš da promeniš svet, počni sa spremanjem svog kreveta.</a> William H. McRaven</blockquote><figure><img alt="" src="https://cdn-images-1.medium.com/max/620/1*sb_cSX84LFehcxgFKiqC2Q.jpeg" /><figcaption>When God gives you lemons…</figcaption></figure><p>Ne kukaj!</p><img src="https://medium.com/_/stat?event=post.clientViewed&referrerSource=full_rss&postId=5b025cf9e1ec" width="1" height="1" alt="">]]></content:encoded>
        </item>
        <item>
            <title><![CDATA[Računali smo na vas]]></title>
            <link>https://medium.com/@brkljac/ra%C4%8Dunali-smo-na-vas-1e8a2b3430d9?source=rss-5a718ac38885------2</link>
            <guid isPermaLink="false">https://medium.com/p/1e8a2b3430d9</guid>
            <category><![CDATA[millennials]]></category>
            <category><![CDATA[life]]></category>
            <category><![CDATA[yugoslavia]]></category>
            <dc:creator><![CDATA[Ivan Brkljac]]></dc:creator>
            <pubDate>Thu, 30 Nov 2017 17:24:54 GMT</pubDate>
            <atom:updated>2017-11-30T17:25:23.174Z</atom:updated>
            <content:encoded><![CDATA[<p><a href="https://www.youtube.com/watch?v=XmvuEntNqBk">29. Novembar</a> je jedan dosta usran praznik i to ne <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Pig_slaughter">zbog toga šta je nekada bio</a>,<a href="https://www.youtube.com/watch?v=FSKo38c7lJo"> već na šta sad podseća</a>. <a href="https://giphy.com/gifs/slide-lfdQ6KwpfZUC4">Lako je skliznuti </a>u <a href="http://postmodernanimation.blogspot.rs/2013/08/nostalgia-is-memory-with-pain-removed.html">nostalgiju</a> ili <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Propaganda">iluziju</a> da je <a href="https://img00.deviantart.net/189f/i/2011/107/1/e/yugoslavia_grunge_flag_by_syndikata_np-d3dsb60.jpg">Jugoslavija</a> bila <a href="https://www.youtube.com/watch?v=5B6eBAuhvEY">magična zemlja</a> u kojoj je <a href="https://www.youtube.com/watch?v=_XAMfnrJnwI">Tito</a> legao <a href="http://www.history.com/topics/russian-revolution/videos/the-faberge-eggs">zlatna jaja</a>, dok si sa <a href="https://www.youtube.com/watch?v=LInep1A1wqk">crvenim pasošem</a> <a href="https://sh.wikipedia.org/wiki/%C5%A0tafeta_mladosti">mogao peške</a> i <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/38th_parallel_north">kroz 38. paralelu</a>… Ali evo, <a href="https://www.youtube.com/watch?v=Zx-smVNOFMY">29. novembar 2017</a>. je prošao, <a href="https://stownpodcast.org/">i gde smo</a>? Gde smo mi “<a href="https://www.youtube.com/watch?v=gsKn5KX6XnU"><em>Jugosloveni</em></a>” u <a href="https://www.facebook.com/GameOfSlavs/posts/1277276705709919">ovom našem bermudskom trouglu u kom potopljeni nestaju budućnost, perspektiva i osmesi?</a> Gde smo u ovom <a href="http://www.seio.gov.rs/srl/vesti/29/188/463/detaljnije/zapadni-balkan-u-tranziciji-cetvrti-izvestaj-ek/">dobu prosperiteta naših ganc novih 7 država</a>?</p><figure><img alt="" src="https://cdn-images-1.medium.com/max/1024/1*Fe0OsQh9G-7kyA5qFwSTRg.jpeg" /></figure><p><a href="https://i.pinimg.com/736x/7c/4b/89/7c4b896fed1c88380481ea731fdbf191--joker-in-batman-the-joker.jpg">I samo još jedno pitanje</a>, koje <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Millennials">moja generacija</a> želi da pita <a href="http://www.history.com/topics/baby-boomers">ovu pre naše</a>. Šta ste nam to uradili <a href="https://vukajlija.com/bre/131608"><strong><em>bre</em></strong></a> i zašto <a href="https://giphy.com/gifs/aaaaaand-rXDR2kgguKSIg">smo mi zakopani</a> u <a href="https://www.slobodnaevropa.org/a/1492858.html">blatu i glibu</a> koje ste nam ostavili, <a href="https://www.youtube.com/watch?v=Z3ISrEGzLss">blatu koje ste <strong><em>dozvolili</em></strong>?</a></p><p><a href="https://sh.wikipedia.org/wiki/Drugi_svjetski_rat">Žrtve svojih roditelja </a>ste izdali a <a href="https://giphy.com/gifs/abandon-thread-hn45V8hBhRIpW">budućnost</a> svoje dece bacili uzvodno <a href="https://www.youtube.com/watch?v=_CTYymbbEL4">Dunavom</a> do okoline <a href="https://www.youtube.com/watch?v=MgNkJfTfHa4">Švarcvalda — preko Beča i Bratislave</a>, da u Bavarskoj i Švabiji guzice peru, po geriatrijskim domovima.</p><p><a href="https://www.youtube.com/watch?v=ge7KoJxSgSc">Računali smo na vas</a><strong> —</strong> <strong>NE</strong> da nam krojite živote i ostavljate sve na tacni, nego da nam<strong><em> date šansu</em></strong>. Da nam pružite samo priliku da budemo <a href="https://tradingeconomics.com/country-list/gdp-per-capita?continent=europe">egal sa svetom</a>, da sanjamo svoje snove, da bijemo naše bitke, <a href="https://www.youtube.com/watch?v=CNXvLbocnkI">okićeni perom sokola</a>. Da ćete nam ostaviti bar toliko koliko su vam vaši dali, tek šaku nade kaljenu <a href="https://www.youtube.com/watch?v=ZuldxSK_2-4">uz puno krvi i znoja</a>.</p><p><a href="https://www.youtube.com/watch?v=ZCukUiXSxb4"><strong><em>Krivi ste vi</em></strong></a><strong><em>!</em></strong></p><p>Pobedili ste sami sebe, a pokorili nas. I ne nije nas briga, ni za sve presude Haškog tribunala, <a href="http://www.index.hr/vijesti/clanak/pogledajte-trenutak-u-kojem-je-praljak-popio-otrov-nakon-izricanja-presude/1010539.aspx">popijene otrove u sudnicama</a>,<a href="https://www.rtvslo.si/gospodarstvo/gospodarstvo-rast-najvec-dolguje-bankam/279773"> nije nas briga za vaše planove prosperiteta</a> i <a href="http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/ekonomija/aktuelno.239.html:415194-Za-oporavak-industrije-na-nivo-1989-potrebno-30-godina">godišnji rast od 2%</a>. Hoćemo da živimo mimo vas i vašeg nasleđa. Hoćemo da <a href="https://www.youtube.com/watch?v=h3ruZwwpbgk">Stradunom hodamo bezbrižno</a> a <a href="https://www.youtube.com/watch?v=QaTJKtO0VaE">Baščaršijom mamurno</a>, <a href="https://www.youtube.com/watch?v=hsLnHf_Zwek">da Kotorana pitamo koliko je imala godina</a>, a<a href="http://www.sljivovica.net/sljivovica-rakija-od-sljiva.html"> Šumadinca koliko gradi</a>. Meni Primož, Ante i Fatmir nisu neprijatelji, to mesto je rezervisano za one od kojih ste se vi sklanjali.</p><p>Stidimo se Srebrenica i granica, ratova i zločina, naših begova u tudjinu. <strong><em>Stidimo se vas.</em></strong></p><p>Kao zakleti ateista pomolio bih se <a href="https://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Dujam">Svetom Duji</a>, <a href="https://hr.wikipedia.org/wiki/Careva_d%C5%BEamija_u_Sarajevu">poklonio Alahu</a> i prekrstio <a href="https://sh.wikipedia.org/wiki/Sveti_Sava">pred ikonom Svetog Save</a>, da deo ove iluzije postane cilj u daljini, jer me je strah da pred svojom decom gužvam kapu kada i ako im ostavimo ovakvo sutra. Strah me je da i <strong><em>ja sutra budem kriv</em></strong><em>.</em></p><p>Zato u ime svih nas iz devedest i neke, ja sam otišao da bih se vratio. Ne da popravim pokvareno, nego da sa sebi sličnima stvaram novo. Svakim danom jednim korakom unpared, a od vas nam treba samo jedno — da se ponovo sklonite, da sada pustite nas.</p><p>Tebi “<strong><em>stari</em></strong>” hvala na svemu al’ Jugoslavije više nema i neće je nikada biti. Živela Jugoslavija.</p><p>U potpisu,</p><p><a href="https://twitter.com/bbrkljac?lang=en">Sin jednog Srbina</a> i panonske Dalmatinke, <a href="https://www.youtube.com/channel/UCtYlHTtucSA1S6NqfNH3iNg">brat jedne Hrvatice</a>, <a href="https://www.linkedin.com/in/kiril-jovcevski-33838337/">kum jednog Makedonca</a>, unuk jednog Bosanca … I<a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Mokrin">z sela u Vojvodini</a> piše <a href="https://www.facebook.com/ivan.brkljac">jedan momak sa Slovenačkim pasošem</a>. Jedan <a href="https://www.youtube.com/watch?v=w-FaDHElW6c">Detelinarac</a>, <a href="https://www.youtube.com/watch?v=CZrb5cxypyk">Novosadjanin</a>, <a href="https://www.youtube.com/watch?v=yYMlya2r-uk">Vojvođanin</a>, <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Ko%C4%8Da_Popovi%C4%87">Srbin</a> …. <a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Sr%C4%91an_Aleksi%C4%87"><strong>Jedan Jugosloven</strong></a><strong>!</strong></p><img src="https://medium.com/_/stat?event=post.clientViewed&referrerSource=full_rss&postId=1e8a2b3430d9" width="1" height="1" alt="">]]></content:encoded>
        </item>
    </channel>
</rss>