<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/" xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/" xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom" version="2.0" xmlns:cc="http://cyber.law.harvard.edu/rss/creativeCommonsRssModule.html">
    <channel>
        <title><![CDATA[Stories by Luka Pervan on Medium]]></title>
        <description><![CDATA[Stories by Luka Pervan on Medium]]></description>
        <link>https://medium.com/@lpervan?source=rss-181c51aaad7d------2</link>
        <image>
            <url>https://cdn-images-1.medium.com/fit/c/150/150/2*eoNwEuCfPnGbXxxm9nWJcg.png</url>
            <title>Stories by Luka Pervan on Medium</title>
            <link>https://medium.com/@lpervan?source=rss-181c51aaad7d------2</link>
        </image>
        <generator>Medium</generator>
        <lastBuildDate>Wed, 18 Nov 2026 08:57:10 GMT</lastBuildDate>
        <atom:link href="https://medium.com/@lpervan/feed" rel="self" type="application/rss+xml"/>
        <webMaster><![CDATA[yourfriends@medium.com]]></webMaster>
        <atom:link href="http://medium.superfeedr.com/" rel="hub"/>
        <item>
            <title><![CDATA[Bez plavih (p)ovratnika Demokratska stranka ima malo šansi za uspjeh]]></title>
            <link>https://medium.com/@lpervan/bez-plavih-p-ovratnika-demokratska-stranka-ima-malo-%C5%A1ansi-za-uspjeh-2a841afb9716?source=rss-181c51aaad7d------2</link>
            <guid isPermaLink="false">https://medium.com/p/2a841afb9716</guid>
            <category><![CDATA[sanders]]></category>
            <category><![CDATA[hrvatski]]></category>
            <category><![CDATA[bernie]]></category>
            <category><![CDATA[politics]]></category>
            <category><![CDATA[democrats]]></category>
            <dc:creator><![CDATA[Luka Pervan]]></dc:creator>
            <pubDate>Thu, 20 Feb 2020 11:35:47 GMT</pubDate>
            <atom:updated>2020-02-20T11:38:12.401Z</atom:updated>
            <content:encoded><![CDATA[<figure><img alt="" src="https://cdn-images-1.medium.com/max/1024/1*20ndw_4oDTGzfX0y1vVS8Q.jpeg" /><figcaption>Photo by <a href="https://unsplash.com/@vidarnm?utm_source=unsplash&amp;utm_medium=referral&amp;utm_content=creditCopyText">Vidar Nordli-Mathisen</a> on <a href="https://unsplash.com/s/photos/bernie-sanders?utm_source=unsplash&amp;utm_medium=referral&amp;utm_content=creditCopyText">Unsplash</a></figcaption></figure><p><em>Nakon pobjede Bernija Sandersa u New Hampshireu opasno se zahuktava ideološki sukob u Demokratskoj stranci. Najvažnija politička bitka na Zapadu upravo se odvija između dvije frakcije u toj stranci — one centrističke i one lijeve.</em></p><p>Ovaj sukob na ljevici nije nipošto jedinstven na svjetskoj političkoj sceni, ali je zasigurno među najvažnijima — ishod tog sukoba utjecat će ne samo na buduće konture američkog političkog krajolika, već i na budućnost globalne ljevice. Kao što je nedavno izjavio američki profesor James Kwak, Demokratska stranka je najvažnija politička stranka na svijetu (ja bih dodao, uz kinesku Komunističku partiju), a od poraza na izborima 2016. u njoj se događaju tektonske promjene koje kulminiraju na ovogodišnjim unutarstranačkim izborima.</p><p><strong>Od plavih do bijelih ovratnika</strong></p><p>Udaljavanje Demokratske stranke od radničke klase, (a i radničke klase od Demokratske stranke) bolan je i dugotrajan proces. Inicijalno, radništvo je činilo okosnicu Demokratske stranke i predvodilo njene pobjedničke koalicije za vrijeme FDR-a i Lyndona Johnsona. S vremenom je Demokratska stranka — prvenstveno zbog socijalno liberalnih politika koje je 60-ih odlučila podržati — počela gubiti dio konzervativnih glasača koji su za nju do tada glasali, ali je ujedno (kao posljedicu istih tih politika koje je prigrlila) <a href="http://web.csulb.edu/~astevens/posc420/files/ladd.html">počela dobivati potporu kod obrazovanijeg dijela stanovništva</a>. (Naravno da je i podrška republikanaca južnjačkim segregacionistima uspješno otjerala dio liberalnijih republikanskih glasača u zagrljaj Demokratske stranke). Ta orijentacija prema novoj socio-ekonomskoj skupini ispostavit će se kao glavno obilježje u suvremenoj epohi Demokratske stranke.</p><p>Iako je već za vrijeme Jimmyja Cartera privrženost redistributivnim politikama i radničkim pravima dobrano jenjavala, s pojavom i dolaskom na vlast ‘fiskalno konzervativnih’ Novih demokrata svjedočit ćemo sve većem procjepu između radništva i političke stranke koja je načelno trebala zastupati njihove interese.</p><p>Početkom 90-ih godina, pod administracijom Billa Clintona, demokrati de facto odustaju od zagovaranja bilo kakve značajnije ekonomske redistribucije te postaju <em>zagovornici</em> slobodne trgovine i globalizacije. Rezultat ovog povijesnog pomaka prema <em>centru</em> — pomak koji je kombinirao (neo)liberalne ekonomske politike i društveni liberalizam — je bio spori, ali sigurni gubitak određenog segmenta radništva te je transformirao Demokratsku stranku u stranku profesionalne klase. (Ova transformacija je detaljnije opisana u knjizi Thomasa Franka<em> </em><a href="https://en.wikipedia.org/wiki/Listen,_Liberal"><em>Listen, Liberal</em></a>). Da bismo shvatili zašto se to dogodilo, važno je razumjeti da su politike koje su demokrati tada prigrlili imale različite efekte na dvije skupine glasača — profesionalnu klasu (kojoj je stranka aspirirala i koju je sve više pridobivala) i radničku klasu (koju je uzimala zdravo za gotovo). Slobodna trgovina, deregulacija, rezanje socijalnih transfera i naposljetku više imigracije su sve politike koje su prvenstveno bile u ekonomskom interesu profesionalne, odnosno više srednje klase, ali nisu nužno išle u korist radničke (blue-collar) klase. Demokrati su svjesno prigrlili pobjednike globalizacije i postali primarno njihovi politički zaštitnici. Sličnu stvar je izveo i New Labour pod Blairom u Velikoj Britaniji, krajem 90-ih.</p><p>Kod demokrata su tada prevladavala dva argumenta. Prvi je bio da radnička klasa, koliko god se Demokratska stranka svojim politikama odmicala od njih, nikada neće otići u zagrljaj desnice. Drugi je bio da će gubitak određenog dijela plavih ovratnika kompenzirati prisvajanjem jednog dijela umjerenih glasača koji su do tada glasali za republikance.</p><blockquote><strong>“For every blue-collar Democrat we lose in western Pennsylvania, we will pick up two moderate Republicans in the suburbs in Philadelphia, and you can repeat that in Ohio and Illinois and Wisconsin.” — Chuck Schumer, demokratski senator</strong></blockquote><p>Iako se drugi argument pokazao djelomično točnim (<a href="https://www.vox.com/2019/9/11/20856802/swing-voters-base-democrats-trump-2020-election">oko 4% Hillaryjinih glasača glasalo je za republikanca Romneya četiri godine ranije</a>), ova prva pretpostavka se pokazala potpuno pogrešnom. Zaokret prema novoj ekonomiji (financije, tech, usluge) kojeg je 90-ih <em>svjesno</em> napravila Demokratska stranka kao dugoročnu posljedicu je imala gubitak stare industrijske radničke klase, uključujući i one u Rust Beltu — dijelu SAD-a koji, između ostalog, obuhvaća Pennsylvaniju, Ohio, Michigan, Iowu i Wisconsin — države koje su se pokazale ključnima za pobjedu Donalda Trumpa 2016. Iako im je tada (a nekima i sada) bilo nepojmljivo da se radnička klasa može okrenuti anti-establišmentskoj desnici, s vremenom se dogodilo upravo to. Njihov identitet radnika — koji je polako blijedio nakon što su sve zaštite bile razmontirane (prvenstveno mislim na sindikate) i nakon što rada više nije bilo — zamijenio je jedini preostali identitet koji im je bio na raspolaganju — onaj ‘autohtonog’ Amerikanca, jednom ponosan i bitan, a sada na ekonomskoj i političkoj margini, u permanentnom strahu od downsizinga, outsourcinga i imigranata.</p><p>Upravo su Pennsylvanija, Ohio, Michigan, Iowa i Wisconsin — države koje su 2008. i 2012. glasale za Obamu — dale svoje glas za Trumpa 2016. <a href="http://centerforpolitics.org/crystalball/articles/just-how-many-obama-2012-trump-2016-voters-were-there/">Smatra se da je između 6,7 i 9,2 milijuna Obaminih glasača glasalo za Trumpa</a>. (Poraz Hillary Clinton nije bio uzrokovan samo ovime već i premalom izlaznošću tradicionalno demokratskih birača, prvenstveno pripadnika manjina).</p><p>Razlozi tog odlaska u zagrljaj desnice su monogostruki i slojeviti i traju desetljećima. Prelako bi bilo svesti to na jednostavne osjećaje ‘ekonomske anksioznosti’, egzistencijalne ugroženosti ili trenutne razine prihoda. Osjećaj gubitka <em>svrhe</em> u novoj ekonomiji te gubitka ponosa zbog izgubljene (središnje) pozicije u nekadašnjoj američkoj ekonomiji zasigurno su doprinijeli osjećaju alijenacije od iste stranke koja je nadgledala i promovirala tu tranziciju. Trump je vješto iskoristio ovaj nataloženi gnjev i adresirao ga, potencirajući pritom rasističke i antiimigrantske stavove koji su bili prisutni kod određenog segmenta radničke klase. (<em>Backlash</em> protiv Clintonice očitovao se na <a href="https://onlinelibrary.wiley.com/doi/epdf/10.1111/1468-4446.12328">dva načina</a>: kod dijela bijele radničke klase je on poprimio oblik glasanja za Trumpa, a kod afroameričkih pripadnika radničke klase on se prvenstveno manifestirao u obliku apstinencije). Također, mislim da je Trump, prizivajući nostalgičnu sliku Amerike iz prošlosti, uspio privući glasače koji su osjećali gubitak identiteta — uzrokovan njihovim opadajućim društveno-ekonomskim statusom i značajnijom promjenom slike društva koju je simbolizirao Obama. Kao što Didier Eribon navodi u svojoj maestralnoj knjizi Povratak u Reims, glasanje za krajnju desnicu treba “barem djelomice tumačiti kao krajnje utočište radničke klase u obrani svog kolektivnog identiteta, ili barem nekog dostojanstva za koji su oduvijek osjećali da je gažen, sada i od strane onih koji su ih nekoć predstavljali i zastupali.”</p><p>Ono što centristički demokrati — šampioni inkrementalnog napretka — moraju shvatiti je da za blue-collar glasače (pogotovo u Rust Beltu) centrizam i liberalne ekonomske politike predstavljaju <em>njihovo inkrementalno ekonomsko i političko nazadovanje, </em>a ne napredak. Upravo je zato teško povjerovati da će predstojeće izbore demokrati osvojiti ustrajući na tom istom centrizmu.</p><p><strong>#NeverBernie</strong></p><p>U <a href="https://morningconsult.com/2020-democratic-primary/">trenutnom pripetavanju</a> u Demokratskoj stranci u kojem se isprofiliralo pet-šest ozbiljnih kandidata (Sanders, Buttigieg, Biden, Klobuchar, Bloomberg, Warren) odvija se trenutno najznačajnija ideološka bitka na ljevici. Demokratska stranka (i pogotovo establišment te stranke) bori se rukama i nogama ne bi li uspjela izbjeći nominirati Sandersa za svog predsjedničkog kandidata. Glavni je razlog što Sanders, samodeklarativni demokratski socijalist, zagovara politike koje bi prije odgovarale nekom FDR-ovom New Deal demokratu nego Demokratskoj stranci iz 21. stoljeća: univerzalno javno zdravstveno osiguranje, otpisivanje studentskih dugova, ekspanzija socijalne skrbi, osnaživanje sindikata, oporezivanje iznimnog bogatstva, javna stanogradnja, da nabrojim samo neke. Ove politike, iako ih Demokratska stranka načelno<em> </em>(naglasak je na načelno)<em> </em>podržava, nisu nužno u <em>ekonomskom interesu</em> bogatijeg dijela demokratske biračke baze koja je natproporcionalno zastupljena u establišmentu te stranke (predstavnici tog establišmenta su npr. Pelosi i Schumer). Iza Sandersovih politika stoji jedna suštinska ideja, a to je promjena odnosa (ekonomske i političke) moći u američkom društvu, što nailazi i na negodovanje <em>kod samih demokrata </em>— stranke koja je nekoć bila politički izdanak radništva, ali danas sve više stranka obrazovanog, dobrostojećeg, kozmopolitski nastrojenog dijela Amerike. Ono što centristički demokrati suštinski obećavaju je bolje (tj. stručnije) <em>upravljanje</em> ekonomijom, a ne njeno (radikalnije) restrukturiranje. Zato oni i mogu lakše zamisliti jednog <a href="https://www.nytimes.com/2020/02/11/opinion/bloomberg-president-2020.html">Bloomberga na čelu Demokratske stranke</a>, nego demokratskog socijalista.</p><p><strong>Demokrati — zaštitnici statusa quo</strong></p><p>I dok Biden smatra da je Trump jednokratno zastranjenje nakon kojeg treba vratiti zemlju nazad u normalu, Sanders govori da je baš ta ‘normala’ ono protiv čega se jedan kritičan dio biračkog tijela pobunio 2016. godine. Glavni razlog zašto Sandersa dobar dio radničke klase, manjina, ali i mladih voli je zato što nije kandidat <em>statusa quo</em>, već njegov najvokalniji kritičar.</p><p>Pred Demokratskom strankom, sada, stoji povijesna odluka — da li pristati na određene ustupke ekonomskim interesima profesionalne klase i ‘dozvoliti’ Sandersu da odnese nominaciju? Odluka da nominiraju mainstream centrističkog kandidata ostavila bi malo šansi za pobjedu protiv Trumpa, ali bi također objelodanila jednu možda neprimjetnu, ali samorazumljivu činjenicu <em>(i pritom otkrila njihovu klasnu poziciju)</em> — a to je da će radije izabrati dosadnog ‘umjerenog’ demokrata i riskirati još četiri godine Trumpa nego se odlučiti na Sandersa. Razlog je jednostavan — koliko god se demokrati javno sablažnjavali oko Trumpovih glupih, a nekad i suludih političkih poteza — njegove ekonomske politike ustvari održavaju <em>status quo</em> i postojeći ekonomski sustav, u kojem oni prosperiraju i koji njih više-ili-manje dobro nagrađuje.</p><p>Naposljetku, klasičan argument liberalnog demokratskog establišmenta prema radničkoj klasi oduvijek je bio da, kada dođe do krajnjeg izbora, moraju glasati za razvodnjenog liberala ne bi li spriječili dolazak desničara na vlast. Možda je upravo sada trenutak kad ljevica treba imati isti argument prema liberalnom establišmentu — glasajte za ljevičarski ‘koncentrat’ ili inače desničari pobjeđuju.</p><p>I na samom kraju, činjenica da analitičari, konzultanti, novinari i političari zadnje tri i pol godine razbijaju glavu kako pridobiti naklonjenost Rust Belt glasača očit je znak da je njihov glas za Trumpa postigao svoju inicijalnu svrhu — odlazak s političkih margina u sam epicentar zbivanja.</p><p><strong><em>Ovaj tekst je izvorno objavljen na portalu </em></strong><a href="http://www.forum.tm/vijesti/bez-plavih-povratnika-demokratska-stranka-ima-malo-sansi-za-uspjeh-7353"><strong><em>forum.tm</em></strong></a><strong><em>.</em></strong></p><img src="https://medium.com/_/stat?event=post.clientViewed&referrerSource=full_rss&postId=2a841afb9716" width="1" height="1" alt="">]]></content:encoded>
        </item>
        <item>
            <title><![CDATA[What are political parties actually selling or What does Trump know and SDP doesn’t?]]></title>
            <link>https://medium.com/@lpervan/what-are-political-parties-actually-selling-or-what-does-trump-know-and-sdp-doesnt-2c2431790cda?source=rss-181c51aaad7d------2</link>
            <guid isPermaLink="false">https://medium.com/p/2c2431790cda</guid>
            <category><![CDATA[trump]]></category>
            <category><![CDATA[croatia]]></category>
            <category><![CDATA[political-strategy]]></category>
            <category><![CDATA[politics]]></category>
            <category><![CDATA[marketing]]></category>
            <dc:creator><![CDATA[Luka Pervan]]></dc:creator>
            <pubDate>Sat, 21 Sep 2019 15:00:27 GMT</pubDate>
            <atom:updated>2019-09-21T15:00:27.320Z</atom:updated>
            <content:encoded><![CDATA[<h4><em>Straight to the core</em></h4><figure><img alt="" src="https://cdn-images-1.medium.com/max/1024/1*Tas9i7VCIJair5d-WwhjPw.jpeg" /><figcaption>All illustrations by Klasja Habjan</figcaption></figure><p>When you try to picture creatives in an advertising agency, you probably imagine them as something between Hunter S. Thompson and Jackson Pollock, guys rolling joints while frantically typing up scripts for your favourite shampoo. And right you are — that is exactly what a regular day at Señor looks like. But besides coming up with creative concepts and communication, there is an additional part of the process that precedes these two and that, in my opinion, is the most interesting.</p><p>One of the most important things in our business is to understand the motivation for a particular product or service. Why do people buy the products they buy i.e. what specific need is the customer <em>really</em> satisfying by purchasing that product? If you can figure that out, there’s a good chance your communication and campaign will be efficient.</p><p>Way back in 1967, Philip Kotler (still alive and kicking, by the way) developed a model that differentiates three ‘levels’ of a product — the core product, the actual product and the augmented product. While the actual product represents the real, physical product (e.g. a car), the core product represents <em>the main benefit — the fundamental need or want</em> that the consumer is looking to satisfy, the true reason of his or her purchase (getting from point A to point B). Women (and men in some cases) don’t buy lipstick, they buy attractiveness. People don’t buy books because of the book itself, but because of the information or entertainment they provide. Watches are not bought because they tell time (not anymore, at least) but because they serve as personal ornaments. You don’t buy a fridge magnet in Marrakech for its aesthetic value, but because you want to tell everyone where you’ve spent your vacation. I could go on, but you get the point.</p><figure><img alt="" src="https://cdn-images-1.medium.com/max/1024/1*Y4N0534trUDlyXIU-sPC8g.gif" /></figure><p>But can we look at political parties in a similar way? Can we think of them as institutions that offer products — <em>products</em> that have a market (the voters) and for which there is demand (visible from the polls and electoral results)? The <em>actual product</em> of a political party is its program — a set of policies it plans to pursue and enact once in power. But to me, as I believe to voters, this seems less interesting. In order to understand the success of a particular party or politician, I think we have to understand their core product — what is the <em>essence</em> of what they are selling? Let’s start with domestic (Croatian) products.</p><p><strong>HDZ (Croatian Democratic Union)</strong></p><p>HDZ sells <em>national identity.</em> Identity is extremely important to people because it provides meaning — it gives people a place in the world, it provides a social context and a sense of belonging. Most importantly, it gives an answer to the question: who are<em> we?</em> Since this is a product that is in high demand over the past 30 years (especially in the Balkans), it comes as little surprise that HDZ is by far the most successful political party in Croatia. After the collapse of Yugoslavia, the newly created state was in dire need of ethnic, but also ‘political’ Croats — making national identity a sought after product. As the main party, HDZ entrusted itself with the task of shaping the national identity, promoting it’s main components: a set of values, a selective interpretation of history, carefully selected national myths, glorification of certain memories and purposeful omittance of other ones.</p><figure><img alt="" src="https://cdn-images-1.medium.com/max/1024/1*iLpL_-xohBwvbDE9Qc6ZsA.jpeg" /></figure><p>It is a common mistake to think that HDZ’s <em>core product</em> is conservatism — fiscal and social (a trait of traditional right-wing parties in Western Europe). This has proven not to be the case, since HDZ governments are usually more ‘social’ than the SDP (Croatian Social Democrats) ones — allocating more resources for social transfers and are notoriously more inclined towards public sector employment. Things get a little more complicated when it comes to human rights issues, but we are currently witnessing that not even the ratification of the Istanbul Convention has significantly diminished HDZ’s support. This seeming hypocrisy has never been a problem for HDZ, nor has the serious amount of corruption that has plagued the party from the beginning because they do not manifest fundamental divergence from the core product. Corruption, if it seeks to accomplish the <a href="https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/broj-branitelja-u-registru-stalno-raste-i-sad-ih-je-505-tisuca-20160505">preferential treatment of members of the dominant social group</a>, is actually <em>in line</em> with their core product.</p><p><strong>SDP (Social Democratic Party)</strong></p><p>SDP’s <em>core product</em> is a ‘normal’ Western society. For SDP, this normal society has always meant liberal values, prosperity and a well regulated state and has traditionally meant advocating two things: <em>anti-nationalism and well-regulated capitalism</em> (playing by the rules). Both of these things have historically pitted them against HDZ. Take notice that their <em>core product</em> is not, and has never been, economic redistribution (a classic product of traditional social democratic parties). That’s why it’s no coincidence that the main <em>buyers</em> of SDP’s product are most often the members of the liberal urban class who are not necessarily advocates of economic redistribution but are proponents of a well regulated state. This is also why SDP has managed to maintain its voter base throughout the years even when the policies it was implementing where not something you would attribute to the Left.</p><p>Currently, SDP has two major problems, and it may come as a surprise that neither one of them is Davor Bernardić (current president of the Social Democratic Party). The first problem is that among SDP members there is a significant fraction that does not agree with the current core product and thinks that SDP, like other left parties, should be a proponent of more radical economic redistribution. Since they cannot agree about the product — they cannot define the potential target market, nor the message that would appeal to that group. This confusion is the main reason why SDP will lose the upcoming election(s).</p><p>The second problem is that certain party leaders (Milanović, Josipović) compromised on the party’s commitment to anti-nationalism — hoping that by doing so they would cater to the right-leaning voter base. This was a clear departure from one of the staples of their core product. At that moment, <em>from the perspective of the SDP voter</em>, one of the main reasons for voting for that party was eliminated, the party lost sizeable support and the 2016 elections.</p><p><strong>Živi zid (Human Shield)</strong></p><p>The core product of Živi zid is <em>revolt towards the current social and political system</em> — towards the outcomes of capitalism, representative democracy and, first and foremost, towards institutions (the central bank, EU, NATO, corporations). To their voters they do not represent a well-formulated alternative, but a critique. Živi zid does not offer (viable) solutions, rather they are a party committed to revealing the decay of the current system. In fact, providing any specific, concrete solutions would be counterproductive for their polling numbers, as would being in government.</p><figure><img alt="" src="https://cdn-images-1.medium.com/max/1024/1*vKZSvNfqCSHLWNobsS1OYg.jpeg" /></figure><p>In Croatia, as in Europe and the US, there is growing distrust in institutions (my assumption is that the main cause is the growing inequality that amplifies the overall sense that institutions do not care about the public interest), driving the demand for Živi zid’s product.</p><p>And while we’re on the subject of populist resentment, let’s take a look at the Populist in Chief.</p><p><strong>The Republicans</strong></p><p>What the Republicans are selling is the status quo. Their core product is <em>the preservation of the current position of the dominant social group</em>. This group is roughly made up by whites — primarily WASPs, but over time this group has broadened to include other ethnic groups like the Irish, Italians, the Poles, etc.</p><p>Their strategy for achieving that goal has historically been a combination of two things — <em>social conservatism and fiscal conservatism (small government). </em>By implementing those two instruments the chance of any structural and societal change diminishes, since both act as a tool for perpetuating the existing hierarchy — in the economy, in society and in the family. This is why it’s easy to understand the Republican eternal opposition to government intervention — it’s not that they have a problem with intervention as such, it is the redistribution potential that they oppose and the redistribution of power.</p><p>What Trump understood was that he could easily forgo advocating the two levers that the Republicans traditionally used to maintain the existing social hierarchy if he stayed a true adherent of the core product. Trump showed that the voters didn’t especially care about his lack of conservative values (3 wives, 2 divorces), nor his departures from the <em>laissez-faire </em>principles when it comes to the economy<em> </em>(promoting tariffs). On the contrary, the unequivocal promise to his base that he will take America <em>back</em> to a time when the dominant social group enjoyed a more privileged status is exactly the essence of the Republicans’ core product and was greeted with approval and support. This is the reason why he — to the surprise of many — won the election and why <a href="https://projects.fivethirtyeight.com/trump-approval-ratings/">his rating</a> is still rather stable.</p><blockquote>“So much of our understanding of who we are, comes from this nostalgic view we have of our past. These stories, these myths we tell each other. (…) The idea that we want to return to a time when we knew our place. When things made sense, fictional or not.” — Benedict Cumberbatch, Brexit: The Uncivil War</blockquote><p><strong>The Democrats</strong></p><p>Just like in the case of SDP, the Democrats’ core product isn’t economic redistribution i.e. economic egalitarianism, but <em>meritocracy</em>. Equality of opportunity not equality of outcome. They promote and support policies whose goal is to provide <em>opportunities</em> for everyone, regardless of race, ethnic background, origin, gender or sexual orientation. The Democrats are selling the possibility of social mobility, but — and this is an important ‘but’ — by means of individual accomplishments, not collective ones.</p><p>It’s therefore understandable why Democrats (from Clinton onwards) have not implemented a more radical progressive taxation policy and why inequality (one of the highest in the industrialized countries) is not their political priority. Also, it’s much easier to understand why the Democrats are (in principle) advocates of immigration — because the newcomers are the expected consumers of their core product. It’s also the reason why Trump and the Republicans are such vocal opponents of it.</p><p><strong>Three conclusions</strong></p><p>First: if you want to understand why customers buy your product, you should start by detecting the <em>core product.</em> If Trump showed anything, it was that an unambiguous, honest (yes, honest) and unwavering communication of the core product was more important than polished CVs, gaffes and political experience — all those things thought to be vital for a successful campaign and good election results.</p><p>As much as people criticized Trump for <a href="http://projects.thestar.com/donald-trump-fact-check/">lying</a>, he was in fact honest about the thing he was selling. He peeled away the unnecessary layers of dog-whistle politics and simplified the true message that has been at the core of the Republican party. And while the media, the Democrats and even the Republicans were outraged by the things that were (not very eloquently) coming out of his mouth — he showed that it had little effect on the meaning of what he represented to the voters. On the contrary.</p><p>Second: it’s possible that in different life stages a person prefers and chooses different products. It’s rather understandable why for example a (legal) immigrant can at first vote for the Democrats and 40 years later vote Republican or even Trump. It’s not because of some ideological one-eighty, but more likely because his/hers socio-economic conditions have changed and that — and this is more important — he/she has started thinking of himself/herself as the member of the dominant social group.</p><p>Third: the same phenomenons will be perceived differently in different political parties depending on what those parties represent <em>to their voters. </em>For example, corruption will be devastating and disastrous for SDP, but <a href="https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/hdz-u-afere-nisu-nastetile-sdp-tone-sve-dublje-20181025">not so much for HDZ</a>. The reason is that any appearance of corruption is in stark contrast to SDP’s core product, but not detrimental to HDZ’s core product. HDZ has historically known how to cash-in this fact. Literally.</p><p>In 1967 Philip Kotler surely did not think about Trump or SDP, but his model may help us understand why next year Živi zid will advocate the abolition of the police, why Trump is building a wall on the US-Mexico border, why SDP can oppose a real estate tax without losing face and why HDZ is just dying to spend even more money on the veterans, the Church and on monuments of Franjo Tuđman.</p><p><strong><em>This article was originally featured on </em></strong><a href="https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/marketinski-strucnjak-analizira-sto-to-trump-zna-a-sdp-ne-zna-20190528"><strong><em>tportal</em></strong></a><strong><em>, and afterwards on </em></strong><a href="https://www.senor.hr/en/blog/what-are-political-parties-actually-selling-or-what-does-trump-know-and-sdp-doesnt/"><strong><em>Señor blog</em></strong></a><strong><em>.</em></strong></p><img src="https://medium.com/_/stat?event=post.clientViewed&referrerSource=full_rss&postId=2c2431790cda" width="1" height="1" alt="">]]></content:encoded>
        </item>
        <item>
            <title><![CDATA[Što političke stranke prodaju iliti što Trump zna, a SDP ne zna?]]></title>
            <link>https://medium.com/@lpervan/%C5%A1to-politi%C4%8Dke-stranke-prodaju-iliti-%C5%A1to-trump-zna-a-sdp-ne-zna-f121d4a04327?source=rss-181c51aaad7d------2</link>
            <guid isPermaLink="false">https://medium.com/p/f121d4a04327</guid>
            <category><![CDATA[politics]]></category>
            <category><![CDATA[political-strategy]]></category>
            <category><![CDATA[marketing]]></category>
            <category><![CDATA[croatia]]></category>
            <category><![CDATA[trump]]></category>
            <dc:creator><![CDATA[Luka Pervan]]></dc:creator>
            <pubDate>Sat, 21 Sep 2019 14:53:31 GMT</pubDate>
            <atom:updated>2019-09-21T14:53:31.095Z</atom:updated>
            <content:encoded><![CDATA[<h4>U srž problema</h4><figure><img alt="" src="https://cdn-images-1.medium.com/max/1024/1*Tas9i7VCIJair5d-WwhjPw.jpeg" /><figcaption>Ilustracije: Klasja Habjan</figcaption></figure><p><strong>Kada zamišljate kreativce u advertising agencijama vjerojatno zamišljate kombinaciju Hunter S. Thompsona i Jacksona Pollocka, ekipu na teškim opijatima koji u naletima ludila pišu scenarije i manično skiciraju novu ambalažu za vaš omiljeni šampon. I bili biste u pravu. Točno tako izgleda svaki radni dan u Señoru. Ali osim što se bavimo kreativnim egzekucijama i komunikacijom, postoji još jedan dio procesa, po mom mišljenju najzanimljiviji, koji svemu tome prethodi.</strong></p><p>Jedno od najbitnijih stvari u našem poslu je prokljuviti motivaciju za proizvodom ili uslugom. Zašto ljudi kupuju proizvode koje kupuju tj. koju potrebu ili želju kupci <em>uistinu</em> zadovoljavaju kupnjom tog proizvoda? Ako to skužite, onda ste na dobrom putu da i vaša komunikacija i kampanja budu efikasni.</p><p>Davne ’67 Philip Kotler (still alive and kicking btw) razvio je model koji razlikuje tri ‘razine’ proizvoda — core product, actual product i augmented product (bazični, stvarni i prošireni proizvod). I dok actual product predstavlja pravi fizički proizvod (npr. automobil), core product predstavlja glavnu <em>korist koju kupac ima od tog proizvoda,</em> suštinski razlog njegove kupnje (transport od točke A do točke B). Žene ne kupuju ruž, one kupuju privlačnost. Čitatelji ne kupuju knjige zbog knjiga, već zbog informacija koje sadrže ili zabave koje im pružaju. Satovi se (više) ne kupuju jer pokazuju vrijeme, već služe kao nakit. Ne kupujete magnet u Marrakechu zbog njihove estetske vrijednosti, nego da svima date do znanja gdje ste proveli godišnji. You get the point.</p><figure><img alt="" src="https://cdn-images-1.medium.com/max/1024/1*Y4N0534trUDlyXIU-sPC8g.gif" /></figure><p>Ali možemo li na isti način promatrati političke stranke? Možemo li na njih gledati kao institucije koje nude <em>proizvode</em> — proizvode koji imaju svoje tržište (glasači) i za kojima postoji potražnja (vidljiva iz rejtinga stranke i izbornih rezultata)? <em>Actual product</em> političke stranke je njezin program — set politika koje misli sprovesti u djelo jednom kada dođe na vlast. Ali meni je to, kao i glasačima, manje bitno i manje interesantno. Ja smatram da je, ako želimo shvatiti zašto su pojedine stranke ili političari uspješni, bitno razumijeti što je njihov <em>core product — </em>što je ustvari <em>ogoljeni</em> proizvod kojeg oni prodaju? Krenimo od domaće proizvodnje.</p><p><strong>HDZ</strong></p><p>HDZ prodaje <em>nacionalni</em> <em>identitet</em>. Identitet je iznimno bitan ljudima jer im on daje smisao — smješta ih u svijet, daje pojedincu društveni kontekst i osjećaj pripadnosti. Vjerojatno najbitnije, daje odgovor na pitanje: tko smo <em>mi?</em> Kako je ovo proizvod za kojim postoji velika potražnja posljednjih 30 godina, ne iznenađuje da je HDZ daleko najuspješnija stranka u Hrvatskoj. Nakon raspada Jugoslavije, novonastaloj državi su nasušno bili potrebni i etnički, ali i politički Hrvati — pa je nacionalni identitet postao tražen proizvod. Kao stožerna stranka, HDZ je sebi povjerio zadaću oblikovanja nacionalnog identiteta promovirajući one stvari koje taj identitet čine: set vrijednosti, selektivnu povijest, pažljivo odabrane mitove, veličanje određenih uspomena i ličnosti i namjerno zaboravljanje nekih drugih.</p><figure><img alt="" src="https://cdn-images-1.medium.com/max/1024/1*iLpL_-xohBwvbDE9Qc6ZsA.jpeg" /></figure><p>Česta je pogreška misliti da je HDZ-ov <em>core product </em>konzervativizam — ekonomski i društveni (što je inače odlika tradicionalnih desnih stranaka na Zapadu). To nije točno, jer su HDZ-ove vlade često ‘socijalnije’ od SDP-ovih — s većim izdvajanjima za socijalu i otvorenije za zapošljavanje u javnom sektoru, to put it mildly. Stvar je malo kompliciranija kad su u pitanju ljudska prava, ali trenutno smo svjedoci da ni ratifikacija Istanbulske konvencije nije umanjila podršku HDZ-u. Ta licemjernost HDZ nikada ne košta previše glasova, kao ni poveća količina korupcije jer time on suštinski ne odstupa od svog core proizvoda. Korupcija, ako je u funkciji postizanja <a href="https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/broj-branitelja-u-registru-stalno-raste-i-sad-ih-je-505-tisuca-20160505">preferencijalnog tretmana pripadnika dominantne skupine</a>, čak je i u skladu s tim core proizvodom.</p><p><strong>SDP</strong></p><p>SDP-ov <em>core proizvod</em> je život kakvim živi <a href="https://www.instagram.com/p/Bh_if2Sl_UG/?taken-by=sdp.hr">‘normalan’ zapadni svijet</a>. Taj normalan svijet za SDP je oduvijek bio liberalno društvo, <a href="http://www.sdp.hr/aktualno/red-rad-i-rast-samo-uredena-zemlja-moze-postati-uspjesna/">prosperitet i uređena država</a>, a sastojao se ugrubo od zagovaranja dvije stvari: <em>anti-nacionalizma i uređenog kapitalizma</em> (igranje po pravilima). I prva i druga stvar ih je povijesno suprostavljala HDZ-u. Obratite pozornost da njegov <em>core proizvod </em>nije, a ustvari nikada nije ni bio, ekonomska redistribucija (klasičan proizvod tradicionalnih socijaldemokratskih stranaka). Zato nije slučajnost da su glavni <em>kupci</em> SDP-ovog proizvoda najčešće liberalna građanska klasa kojoj ekonomska redistribucija nije nužno u interesu, dok uređena država jest. To je ujedno i razlog zašto je SDP godinama uspijevao zadržati glasače iako ekonomske politike koje je provodio nisu bile toliko ljevičarske.</p><p>SDP trenutno ima dva značajnija problema, a iznenađujuće je da niti jedan od ta dva nije Davor Bernardić. Prvi problem je što u SDP-u postoji značajna frakcija koja se ne slaže s trenutnim core productom i smatra da bi SDP, poput klasičnih lijevih stranaka, trebao zastupati ekonomsku redistribuciju. Pošto se ne mogu interno složiti oko proizvoda, ne mogu odrediti ni potencijalnu ciljnu skupinu, a ni poruku s kojom bi trebali pridobiti tu skupinu. Ovo vrludanje je ključni razlog zbog kojeg će izgubiti sljedeće izbore.</p><p>Drugi je problem što je pojedinim liderima (Milanoviću, Josipoviću), u nadi da će ugrabiti koji glas s desnice, popustila privrženost anti-nacionalizmu — jednom od temelja njihovog core producta. U tom je trenutku, <em>u očima glasača SDP-a, </em>eliminiran<em> </em>jedan od glavnih razloga zbog kojeg su za tu stranku glasali, stranka gubi podršku i izbore 2016.</p><p><strong>Živi zid</strong></p><p>Core proizvod Živog zida je <em>bunt prema postojećem društvenom i političkom uređenju</em> — prema ishodima kapitalizma, prema predstavničkoj demokraciji i prvenstveno prema institucijama (HNB, EU, NATO, korporacije). Za svoje biračko tijelo oni ne predstavljaju konkretno formuliranu alternativu, nego kritiku. Živi zid ne nudi rješenja već su stranka koja razotkriva trulež postojećeg sustava. Ustvari, bilo kakvo nuđenje konkretnih rješenja bi za njihov rejting bilo kontraproduktivno, isto kao što bi i obnašanje vlasti.</p><figure><img alt="" src="https://cdn-images-1.medium.com/max/1024/1*vKZSvNfqCSHLWNobsS1OYg.jpeg" /></figure><p>U Hrvatskoj, kao i u Europi i SAD-u, raste nepovjerenje u institucije (moja je pretpostavka da je glavni uzrok rastuća nejednakost koja potencira osjećaj da institucije ne štite javni interes), a samim time i potražnja za proizvodom Živog zida.</p><p>Kad smo već na temi zidova, pogledajmo što je tajna uspjeha njihovog najvećeg obožavatelja.</p><p><strong>Republikanci</strong></p><p>Republikanci prodaju status quo. Njihov core product je <em>održavanje trenutne pozicije dominantne društvene skupine. </em>Tu društvenu skupinu ugrubo čine <em>bijelci </em>— prvenstveno anglosaksonski protestanti, ali se s vremenom ta skupina proširila i nadogradila drugim etničkim skupinama poput Iraca, Talijana, Poljaka, itd.</p><p>Njihova strategija za postizanje tog cilja povijesno je bila kombinacija dvije stvari — <em>društveni konzervativizam i fiskalni konzervativizam (small government). </em>Njihovom primjenom uvelike se smanjuje mogućnost bilo kakve strukturalne i društvene promjene jer obje stvari pomažu održati postojeću hijerarhiju — u ekonomiji, u društvu i u obitelji. Zato je jednostavno razumijeti zašto su republikanci vječiti protivnici državne intervencije — ne smeta njima toliko intervencija kao takva, već se protive njenom redistribucijskom potencijalu, a time i suštinskoj preraspodjele moći u državi.</p><p>Ono što je Trump shvatio je da te dvije poluge<em> </em>pomoću<em> </em>kojih su republikanci tradicionalno ostvarivali održavanje postojeće društvene hijerarhije nije nužno zagovarati, ako se direktno zagovara core proizvod. Trump je pokazao da glasači nisu posebno marili ni za njegov nedostatak konzervativizma (3 žene, 2 razvoda), niti za njegova povremena odstupanja od <em>laissez-faire </em>ekonomije (uvođenje carina). Baš naprotiv, njegovo nedvosmisleno obećanje svojoj biračkoj bazi da će <em>vratiti</em> Ameriku u vremena kada je dominantna društvena grupacija imala privilegiraniji položaj upravo je suština republikanskog core proizvoda i kao takvo, dočekano je s odobravanjem i podrškom. To je razlog zašto je — na iznenađenje mnogih — dobio izbore i zašto <a href="https://projects.fivethirtyeight.com/trump-approval-ratings/">njegov rejting</a> ne pada.</p><p><strong>Demokrati</strong></p><p>Isto kao i kod SDP-a, kriva je pretpostavka da demokrati prodaju redistribuciju. Njihov core product je ustvari <em>meritokracija</em>, a ne ekonomski egalitarizam. Načelna jednakost šansi, a ne jednakost ishoda. Oni zastupaju politike kojima je cilj pružiti svakome <em>mogućnost</em> za uspjeh, neovisno o rasi, etničkoj pripadnosti, porijeklu, spolu ili spolnoj orijentaciji. Demokrati prodaju mogućnost socijalne mobilnosti, ali — i ovo je bitno ali — putem individualnih postignuća, ne kolektivnih.</p><p>Zato je shvatljivo zašto demokrati (od Clintona nadalje) nisu sproveli u djelo radikalnije progresivno oporezivanje, te zašto im nejednakost (među najvišima od razvijenih zemalja) nije politički prioritet. Također je lakše razumjeti zašto su demokrati načelno zagovornici imigracije — jer su novopridošli prirodni kupci njihovog core proizvoda. To je ujedno i razlog zašto je imigracija jedna od glavnih meta republikanaca i Trumpa.</p><p><strong>Tri zaključka</strong></p><p>Prvi: ako želite razumjeti zašto ljudi kupuju vaš proizvod<em>, </em>to ćete napraviti tako da detektirate što je ustvari <em>core product. </em>Ako je Trump išta pokazao, to je da je nedvosmislena i iskrena komunikacija core producta bila važnija od uglancanog životopisa, afera, gafova pa i političkog iskustva — svega onoga što se do tada smatralo neophodnim za uspješnu kampanju i dobre izborne rezultate. Koliko god se Trumpu zamjeralo da <a href="http://projects.thestar.com/donald-trump-fact-check/">laže</a>, on je ustvari bio iskren po pitanju onoga što prodaje. On je ogolio i pojednostavnio stvarnu poruku koja je cijelo vrijeme iza te političke stranke i stajala. Dok su se mediji, demokrati pa i republikanci zgrožavali nad onim što je nevješto izlazilo iz njegovih usta — on je pokazao da to nije nimalo utjecalo na značaj onoga što je on predstavljao. Naprotiv.</p><p>Drugi: moguće je da u različitim životnim periodima ljudi preferiraju različite proizvode. Zato je razumljivo zašto npr. (legalni) imigrant može isprva glasovati za demokrate, a 40 godina kasnije za republikance ili za Trumpa. Nije tu došlo do moralnog salto mortalea, već činjenica da su se vjerojatno promijenili njegovi socio-ekonomski uvjeti i da se, i ovo je bitnije, ta osoba počela doživljavati kao pripadnik dominantne društvene skupine.</p><p>Treće: iste će pojave u različitim političkim strankama biti prihvaćene na različite načine, ovisno o tome što te stranke predstavljaju <em>svojim biračima. </em>Na primjer, korupcija će za SDP biti pogubna u očima <em>njihovih</em> glasača, dok <a href="https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/hdz-u-afere-nisu-nastetile-sdp-tone-sve-dublje-20181025">kod HDZ-a neće</a>. Razlog tomu je što je korupcija u izravnoj suprotnosti s SDP-ovim core proizvodom, ali ne i s HDZ-ovim. HDZ je, naravno, ovu činjenicu oduvijek znao bogato naplatiti. Doslovno.</p><p>Philip Kotler sigurno nije ’67. razmišljao o Trumpu i SDP-u, ali nam njegov model možda pomaže razumjeti zašto će Živom zidu sutra pasti na pamet ukinuti policiju, zašto Trump gradi zid na granici s Meksikom, zašto se SDP može mrtvo-hladno protiviti porezu na nekretnine i zašto će HDZ sljedeće godine još više potrošiti na branitelje, Crkvu i spomenike Franji Tuđmanu.</p><p><strong><em>Ovaj tekst je izvorno objavljen na </em></strong><a href="https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/marketinski-strucnjak-analizira-sto-to-trump-zna-a-sdp-ne-zna-20190528"><strong><em>tportalu</em></strong></a><strong><em>, a kasnije i na </em></strong><a href="https://www.senor.hr/hr/blog/%C5%A1-politi%C4%8Dke-stranke-prodaju-iliti-%C5%A1-trump-zna-sdp-ne-zna/"><strong><em>Señor blogu</em></strong></a><strong><em>.</em></strong></p><img src="https://medium.com/_/stat?event=post.clientViewed&referrerSource=full_rss&postId=f121d4a04327" width="1" height="1" alt="">]]></content:encoded>
        </item>
    </channel>
</rss>