Mučnica je jedan od vrhova četvrtog vijenca, tj. rbatine planine Bjelasice koji se pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok: Mučnica-Turjak-Bjelogrivac-Strmenica-Strmni pad. Uz susjedni Bjelogrivac, Mučnica dominira prostorom iznad Mojkovca u pravcu istoka i jugoistoka, iznad srednjovje-kovnog rudarskog grada Brskovo.

Najlakši prilaz vrhu Bjelogrivac je iz Mojkovca, a moguć je i iz Bijelog Polja putem koji se sa magistrale odvaja u Ravnoj Rijeci, zatim prolazi kroz Majstorovinu i izlazi ispod vrha Turjak do Žarskog katuna.

Mučnicu okružuju sa jugoistoka vrhovi planine Bjelasice Turjak (1.912) i Bjelogrivac (1.970 mnm).

Opis staze:

Ova planinarska tura pruža izvanredan pogled prema zapadu na Mojkovac, planinu Sinjavinu (Tornu, Jablanov vrh, Gusar, Katuničko brdo, Ckaru), kanjon Tare, Durmitor; prema sjeveru na Pošćenske planine, dolinu Lepešnice, Bijelo Polje i dr., istoku i jugoistoku na Turjak, katun Žarski, Strmenicu, Bjelogrivac i dr. i jugu na Jarčeve strane, Razvršje, Svatovsko groblje, Troglavu, Zekovu glavu, dolinu Bjelojevićke rijeke i dr.

Prilazni put za Mučnicu (do završetka novog puta za skijalište) kreće iz Mojkovca preko Brskova, putem koji vodi do planinarskog doma “Džambas” i Žarskog katuna. Od Mojkovca do početka staze ima oko 10,50 km, pri čemu je početni dio puta dužine 6,4 km asfaltiran. Asfaltirani dio prilaznog puta je u solidnom stanju dok je nastavak puta koji prolazi iznad starog rudarskog naselja Brskovo i dalje do raskrsnice podno Žarskog katuna na kojoj se odvaja put prema planinarskom domu “Džambas” loš, pogotovu u sušnom periodu kada je put i okolina prekriven prašinom, pošto se ovaj put koristi za prolaz vozila i građevinskih mašina koje rade na izgradnji prilaznog puta i skijališta (avgust 2026). Na oko 1 km prije početka staze pomenuti put iz Mojkovca preko Brskova se spaja sa novim putem u izgradnji koji iz Mojkovca ide dolinom Bjelojevićke rijeke, da bi, podno Razvršja, oko 1 km prije Vragodola oštro zaokrenuo naviše u pravcu podnožja Mučnice i Bjelogrivca.

Sa prilaznog puta je odličan pogled na grad Mojkovac sa okolinom, kao i Bojnu njivu, Razvršje i Medeno guvno, poprišta čuvene Mojkovačke bitke iz Prvog svjetskog rata. Vrh Mučnica je jasno vidljiv već iz grada Mojkovca. Par stotina metara od Brskova nalazi se proširenje na putu sa kojeg vodi prečica pješačke staze prema planinarskom domu “Džambas”, a od tog mjesta svega oko 100 m ulijevo, možete izaći na vidikovac na vještačko jezero nastalo u udolini nekadašnjeg rudokopa.

Prije dolaska na travnate goleti ispod vrhova Mučnica i Bjelogrivac put prolazi kroz šumu, s tim da se lijevo od puta nazire zatravnjeni vrh Mučnica. Ubrzo nailazite na raskrsnicu: lijevo se spušta makadamski put dužine oko 800 m koji ide prema zapadnoj padini vrha Mučnica na kojoj se nalazi planinarski dom “Džambas”, a pravo produžava makadamski put u pravcu Žarskog katuna i Bjelogrivca. Odmah po prolazu oko 100 m tim putem na oštroj desnoj krivini udesno je početak staze za uspon na vrh Mučnica.

Staza sa makadamskog puta, jasno vidljiva, kreće udolinom naviše u pravcu jugoistoka prema manjoj kolibi ispod šume. Po prolazu prvih oko 50 m nailazite na dobar izvor (točak), od kojeg dalje naviše nastavljate pored kolibe ili dnom udoline. Ubrzo se obje varijante staze spajaju u jednu koja nastavlja dalje udolinom naviše pri čemu se lijevo od staze spušta strma travnata padina od vrha Mučnice a desno od staze se uzdiže padina u pravcu Žarskog katuna i Bjelogrivca, prekrivena rijetkom šumom. Po prolazu nešto manje od 1 km izlazite na zaravan kojom prolazi loš makadamski put od vrha Turjak do Žarskog katuna i dalje se spušta prema početnoj stanici žičare budućeg Ski centra “Žarski”. Izlazite na prekrasne travnate padine između Mučnice i Turjaka. Pogled unaokolo je fantastičan. Sa zaravni je vrh Mučnice jasno vidljiv u pravcu sjeverozapada, pravo naprijed u pravcu istoka Turjak i desno, u pravcu juga, Bjelogrivac. Predio je veoma lijep a teren unaokolo travnat i čist. Ostaje još završni uspon sa zaravni do vrha Mučnice oko 150 mnm. Od zaravni do vrha Mučnice, postoji travnati makadamski put. Teren je pregledan pa je do vrha moguće koristiti i pastirske staze kao prečice.

Uspon na vrh Mučnice je lagana šetnja. Na nižem vrhu Mučnice postoji odličan vidikovac na grad Mojkovac sa okolinom. Najviši vrh, bliži Turjaku, je travnat, lako pristupačan, bez strmih padina. Kao obilježje vrha na njemu postoji gomila sakupljenog kamenja i metalni držač na kojem je nekad bila planinarska kutija.

Pored uspona na vrh Mučnica, u istom danu, moguće je izvršiti uspon i na druga dva susjedna vrha, Turjak i Bjelogrivac. Sa pomenute zaravni se direktno može preći na vrh Turjak a potom spustiti se kružnom stazom preko Žarskog katuna a zatim pored početne stanice žičare Žarski dijelom trase Crnogorske transferzale (CT1) do početka staze za uspon na Mučnicu.

Atraktivnost ture (1–5): 5

Mapa prilaznog puta

3D Google mapa staze

Prilazni put za Mučnicu (do završetka novog puta za skijalište) kreće iz Mojkovca preko Brskova, putem koji vodi do planinarskog doma “Džambas” i Žarskog katuna. Vrh Mučnica je jasno vidljiv iz samog grada. Iz pravca Kolašina sa magistralnog puta za Bijelo Polje, po prolazu hotela Mojkovac, na raskrsnici prije gradskog groblja treba skrenuti desno a potom na sljedećoj raskrsnici poludesno putem prema Željezničkoj stanici

Put prema Željezničkoj stanici se blago spušta oko 400 m do raskrsnice prije pruge na kojoj prema Brskovu (Mučnici) treba skrenuti lijevo. Produžavate dalje naprijed još oko 1 km gdje na raskrsnici iznad rijeke Rudnice u pravcu Brskova treba skrenuti desno

Prilazni put vrhu Mučnica prolazi u neposrednoj blizini ostataka srednjovjekovnog rudarskog naselja Brskovo. Od tog mjesta svega oko 100 m ulijevo, možete izaći na vidikovac na vještačko jezero nastalo u udolini nekadašnjeg rudokopa

Po prolasku dalje naviše oko 2,7 km nailazite na raskrsnicu na kojoj se novi prilazni put za skijalište Žarski spaja sa putem od Brskova, na kojoj treba skrenuti lijevo. Ostaje još dionica prilaznog puta duga oko 700 m do sljedeće raskrsnice na kojoj se ulijevo odvaja prilazni put do planinarskog doma “Džambas”

Po prolazu svega oko 100 m od zadnje raskrsnice prilaznim putem prema Žarskom katunu i budućem ski centru stižete na početak staze za uspon na vrh Mučnica. Jasno vidljiva pješačka staza kreće udolinom naviše u pravcu jugoistoka prema manjoj kolibi ispod šume. Po prolazu prvih oko 50 m nailazite na dobar izvor (točak), od kojeg dalje naviše nastavljate pored kolibe ili dnom udoline

Izlazite na prostrane travnate površi iznad kojih se lijevo u odnosu na početak staze izdiže strma travnata padina vrha Mučnice. Od zaravni između vrhova Mučnica i Turjak do samog vrha Mučnice postoji travnati makadamski put

Na nižem vrhu Mučnice, označen drvenim okvirom, postoji odličan vidikovac na grad Mojkovac sa okolinom. Kao obilježje najvišeg vrha na njemu postoji gomila sakupljenog kamenja i metalni držač na kojem je nekad bila planinarska kutija

Pogled sa vrha Mučnice na Slijepač Most, Ravnu Rijeku, grad Bijelo Polje, Zaton, Turjak, Strmenicu, Žarski katun, Bjelogrivac, Zekovu glavu, Troglavu, Razvršje i dr

Mučnica 1.815 mnm, Bjelasica was originally published in VRHOVI CRNE GORE - PEAKS OF MONTENEGRO on Medium, where people are continuing the conversation by highlighting and responding to this story.

Rijeka Bistrica je mala rječica na području opštine Kolašin, kratkog vodotoka (oko 2,5 km) ali bogata vodom zbog čega je na njoj u naselju Bistrica Lipovska izgrađena i minielektrana. Vode ove rijeke se koriste za snabdijevanje ovog naselja pitkom vodom a do skoro je njena voda korišćena i za rad poznate vodenice. Na udaljenosti nešto većoj od jedan kilometar, ispod naselja Lipovska Bistrica i obližnjeg brda Gradina (1.129 mnm) rijeka Bistrica se uliva u rijeku Plašnicu a ona u naselju Bakovići, blizu Kolašina u rijeku Taru.

Posjeta izvoru rijeke Bistrice je lagana pješačka tura ali zbog ljepote samog izvora i njegove okoline ova šetnja se pretvara u pravi planinarski doživljaj.
Prilikom posjete izvora rijeke Bistrice treba se pridržavati pravila očuvanja prirode imajući u vidu činjenicu, kako je to već rečeno, da se na izvorištu rijeke nalazi vodozahvat lokalnog vodovoda sa kojeg se naselje Lipovska Bistrica snabdijeva vodom za piće.

Na stijeni desno od izvora postoji ferata dužine oko 200 m.

Sa prilaznog puta izvoru Bistrice je odličan pogled na Lipovsku kotlinu, vrhove Vučje, Umove, Tornu, Gradišta i dr.

Opis staze:

Prilazni put do početka staze za dolazak do izvora rijeke Bistrice iz Kolašina ide magistralnim putem za Mojkovac (vidi opis tura Gusar i Savina greda) i do naselja Bakovići u kojem se sa magistralnog puta odvaja ulijevo lokalni put za Lipovo ima oko 3 km. Odmah po prelazu mosta preko rijeke Plašnice, prije auto servisa Kujović, sa magistralnog puta se ulijevo odvaja lokalni asfaltni put za selo Donje i Gornje Lipovo, Vratlo i planinu Sinjavinu. Uzan asfaltni put od magistrale do naselja Lipovska Bistrica je dug 3,10 km. Put prvo prolazi kroz selo Plana a nakon oko 400 m po prolazu brda Gradina, koje je nekad bilo kamenolom, u mjestu Vojkovići, nailazi se na raskrsnicu na kojoj se dalje naprijed nastavlja asfaltnim putem prema naseljima Lipovska Bistrica, Donje i Gornje Lipovo a desno se odvaja makadamski put za Lučku goru, Savinu vodu i dr (Sinjavinu). Tim makadamskim putem nastavljate vozilom dalje prema početku staze.

Na tom mjestu u Vojkovićima na kojem se sa asfaltnog puta za Lipovo odvaja makadamski put za Lučku goru, na kratkom odstojanju jedan od drugog udesno postoje dva makadamska puta. Lako je uočiti po njegovim karakteristikama da je drugi put onaj pravi koji ide u pravcu planine. Po prolazu prvih par stotina metara nailazite na drugu raskrsnicu na kojoj dalje produžavate lijevo, naviše. Put do Lučke gore je dobar makadam, ali ipak je za prolaz njime poželjno terensko vozilo. Produžavate dijelom puta sa kojeg je odličan pogled na Gornje Lipovo i vrhove Umove, Tornu, Gradište i dr. Nailazite na sljedeću raskrsnicu na kojoj nastavljate dalje donjim putem pošto je on nešto bolji od gornjeg puta iako se oni, ubrzo nakon oštre krivine udesno, spajaju u jedan put, koji nastavlja dalje naviše, prolazi pored kamenoloma i nastavlja, strmo penjući se, prema visoravni Lučka gora. Od početka makadamskog puta do početka staze ima 1,3 km. Mjesto početka staze je lako prepoznati pošto su sa njega vidljive Bistričke grede ispod kojih se nalazi izvor. To mjesto na putu se nalazi 40-ak metara prije oštre krivine udesno naviše. Pored te krivine postoji dovoljno mjesta za parkiranje vozila. Na samoj krivini je početak staze koja vodi do gornjeg dijela ferate.

Staza do izvora Bistrice kreće sa makadamskog puta lijevo, 40-ak metara ispod pomenute krivine. Postoje dvije staze koje sa puta ulaze u ljeskovu šumu a koje se ubrzo spajaju u jednu. Jasno vidljiva staza kroz šumu, gotovo ravno, sa manjim denivelacijama, stiže do manjeg uzvišenja neposredno prije pećine (izvora rijeke Bistrice). Na otprilike sredini staze nailazite na dobar izvor koji je kaptiran i iz njega je izveden točak.

Sa pomenutog uzvišenja je dobar pogled na Bistričku gredu, izvor Bistrice, pećinu iz koje rijeka izvire kao i na njeno korito neposredno ispod izvora. Dalje kretanje naprijed je vezano za godišnje doba i vodostaj rijeke. Pri visokom vodostaju približavanje izvoru predstavlja opasnost, tj nemoguće je. Tada iz stijene izbija velika količina vode i raspršuje se unaokolo. Kod niskog vodostaja, pošto je početak rječnog korita suv, moguće je prići otvoru pećine i čak sići par desetina metara naniže u pećinu kada se izvor pretvori u malo jezerce. U tom periodu godine voda iz jezerceta uz snažan huh ponire i pojavljuje se u koritu stotinak metara niže. U vrijeme niskog vodostaja treba izbjegavati ulazak u pećinu, ostavljanje smeća u i oko pećine, kupanje u izvorskoj vodi i sl.

Atraktivnost ture (1–5): 5

Mapa prilaznog puta

3D Google mapa staze

Prilazni put do početka staze za dolazak do izvora rijeke Bistrice iz Kolašina ide magistralnim putem za Mojkovac. Odmah po prelazu mosta preko rijeke Plašnice, prije auto servisa Kujović i motela “Djevojački most” sa magistralnog puta se ulijevo odvaja lokalni asfaltni put za selo Donje i Gornje Lipovo, Vratlo i planinu Sinjavinu. Uzan asfaltni put od magistrale do naselja Lipovska Bistrica je dug 3,10 km. Put prolazi kroz selo Plana i sa njega je odličan pogled na okolne vrhove planine Sinjavine (Gradište, Tornu, Umove) koji se strmo uzdižu iznad sela Donje i Gornje Lipovo kao i na Bistričke grede ispod kojih, u njihovom podnožju, izvire rijeka Bistrica

Na lokalnom putu u mjestu Vojkovići, nailazi se na raskrsnicu sa koje se dalje naprijed nastavlja asfaltnim putem prema naseljima Lipovska Bistrica, Donje i Gornje Lipovo a desno se odvaja makadamski put za Lučku goru, Savinu vodu i dr (Sinjavinu). Tim makadamskim putem nastavljate vozilom dalje prema početku staze. Po prolazu prvih par stotina metara od pomenute raskrsnice nailazite na drugu raskrsnicu na kojoj dalje produžavate lijevo, naviše. Put do Lučke gore je dobar makadam, ali ipak je za prolaz njime poželjno terensko vozilo. Od početka makadamskog puta do početka staze ima 1,3 km. Mjesto početka staze je lako prepoznati pošto su sa njega vidljive Bistričke grede ispod kojih se nalazi izvor. Na oko 40-ak metara prije jedne oštre krivine udesno naviše, lijevo od puta postoji ulaz u šumu. To je početak staze

Jasno vidljiva staza kroz šumu, gotovo ravno, sa manjim denivelacijama, stiže do manjeg uzvišenja neposredno prije pećine (izvora rijeke Bistrice). Na otprilike sredini staze nailazite na dobar izvor koji je kaptiran i iz njega je izveden točak

Sa pomenutog uzvišenja je dobar pogled na Bistričke grede, izvor Bistrice, pećinu iz koje rijeka izvire kao i na njeno korito neposredno ispod izvora. Ispred samog izvora (ulaza u pećinu) postoje čelična užad ferate koja je postavljena par stotina metara naviše uz okomitu stijenu kao i informativna tabla o njoj sa podacima o smjerovima kretanja i njihovoj težini

U sušnom periodu godine početak rječnog korita je suv. Voda iz izvora prvih više desetina metara ponire ispod kamenitog korita i tada je moguće prići otvoru pećine. Ne preporučuje se silazak u pećinu do jezerceta iz higijenskih razloga pošto se radi o vodi koja se koristi za piće u naselju Lipovska Bistrica

Izvor Bistrice, 1.130 mnm, Lipovska Bistrica, Kolašin was originally published in VRHOVI CRNE GORE - PEAKS OF MONTENEGRO on Medium, where people are continuing the conversation by highlighting and responding to this story.

Opis staze:

Planinarska tura koja pruža odličan pogled na najviše vrhove planina Lole i Kape Moračke kao i na Sinjavinu, Durmitor, Vojnik, Trpezariju, visoravan Javorje, Tali, Gornju Moraču, Krnju Jelu i dr.

Dio ove staze od Šljemena do Šuplje grede je segment kružne planinske staze -Škola u Ljevištima-vodopad Gojkova sika- izvor Morače-Vragodo-Šuplja greda-Rupočajska glava-Šljeme-Bljušturni do-Ljevišta, koja je u organizaciji TO Kolašin markirana u ljeto 2026 godine.
Vrhovi Šljeme, Rupočajska glava i Šuplja greda pripadaju masivu planine Lola i predstavljaju vezu ove planine sa planinom Kapa Moračka. Ove dvije planine sa brojnim vrhovima iznad 2.000 mnm, nestvarnim cirkom Vragodo te izvorom rijeke Morače spadaju medju najljepše planinske oblasti Crne Gore.

Prilazni put do Šljemena, Rupočajske glave i Šuplje grede u varijanti koju ovdje opisujemo vodi od Mioske (sa magistralnog puta Podgorica-Kolašin), preko Gornje Morače, Redica i Semolja. Na prevoju Semolj se sa regionalnog puta Mioska-Boan ulijevo. iz pravca Gornje Morače, odvaja lokalni asfaltni put za visoravan Javorje. Regionalni put od Mioske do raskrsnice na Semolju na kojoj se odvaja lokalni put prema Javorju je dug oko 24 km. Dužina puta od Semolja do Ljeviških Bara (početka staze) je 6,10 km od kojih su prva dva kilometra asfaltirana. Na mjestu gdje se završava asfalt (Bučum Javorje) nailazi se na raskrsnicu na kojoj, prema Ljeviškim Barama treba skrenuti lijevo. To mjesto je lako prepoznati jer se radi o prostranoj preglednoj dolini (livadi) na kojoj se nalazi spomenik istaknutom moračkom vojvodi Mini Radulovom Radoviću. Makadamski put u pravcu početka staze nastavlja u pravcu juga i na oko 1,5 km od pomenutog spomenika, nailazi se na prevoj iznad Riđeg dola, gdje postoji raskrsnica: pravo prema Riđem dolu, a lijevo put nastavlja prema Ljeviškim Barama, katunu podno vrhova planine Lole, Velikog i Malog Zebalca i Lijevna.

Planinarska staza počinje sa Ljeviških Bara, sa travnatog puta koji vodi do zadnjih koliba na katunu. Sa početka staze su jasno vidljivi vrhovi: Lijevno i Šljeme (lijevo), Veliki Zebalac (u sredini-tj.pravo) i Mali Zebalac (desno). Početni cilj je da se izađe na prevoj između Šljemena i Velikog Zebalca. Staza do prevoja uglavnom prati loš makadamski put i na taj način se prolazi početnih oko 1 km i savlađuje visinska razlika oko 100 mnm. Izlaskom na prevoj stižete na kružnu stazu kojom se lijevo može produžiti dalje preko Šljemena, spustiti u Bljušturni do i dalje kroz šumu dolinom Rzačkog potoka u Gornju Moraču, u selo Ljevište. U neposrednoj blizini ovog prevoja, usponom travnatom padinom svega 20 mnm stižete na vrh Šljeme (2.000 mnm) sa kojeg je odličan pogled na visoravan Javorje, Lebršnik, Sinjavinu, Durmitor, Lijevno, katun Bljušturni do, Tornu, Gornju Moraču, Tali, Kapu Moračku, Šuplju gredu, Rupočajsku glavu, Veliki i Mali Zebalac i dr.

Sa prevoja desno nastavljate prema vrhovima Rupočajska glava i Šuplja greda. Početnih oko 500 m staza, lako prohodnim terenom, gotovo ravno, sa manjim denivelacijama, obilazi vrh Veliki Zebalac sa njegove jugoistočne strane, pri čemu je sa staze odličan pogled na travnatu padinu nižeg vrha Šljemena, neobičnog izgleda, prostrani cirk ispod vrhova Rupočajska glava i Šuplja greda, vrhove Kape Moračke: Podski vrh, Mali Štit, Zagradac, Lastva, Štit, Krutaš (Zubci) i dr. Slijedi spuštanje u dolinu između vrhova Veliki Zebalac i Rupočajska glava oko 50 mnm, kamenito-travnatim terenom. Na početku ove dionice staze, sa nje se desno odvaja staza koja je dio kružne staze oko vrha Veliki Zebalac i kojom je moguće doći do poznatog Podzebalačkog izvora.

Po dolasku u dolinu ispod vrha Rupočajska glava, dalje naprijed je moguće produžiti u dvije varijante: prva, nastaviti pravo, gotovo ravno, travnatom padinom, narednih oko 500 m ili druga, zaokrenuti ulijevo i birajući najbolji teren, uspeti se oko 100 mnm, travnato-kamenom padinom na vrh Rupočajska glava (2.048 mnm). Pogled sa ovog vrha je izvanredan u svim pravcima. U slučaju uspona na vrh Rupočajska glava ovim smjerom povratak na stazu je moguće izvršiti prolaskom vršnim grebenom i spuštanjem u dolinu između ovog vrha i susjednog, Šuplje grede. Ta travnata dolina je ujedno i mjesto mogućeg početka uspona na vrh Rupočajska glava i naša je preporuka da se ovoj varijanti da prednost u odnosu na prethodno pomenutu s obzirom da je teren za uspon ovim smjerom lakše prohodan a i nagib terena i visinska razlika su manji.

Ostaje zadnja dionica staze, uspon iz pomenute udoline do vrha Šuplja greda (2.030 mnm). Taj dio staze je dug oko 700 m prilikom čega se savlađuje visinska razlika od oko 80 mnm. Ispod samog vrha grede postoji otvor vertikalnog elipsoidnog oblika dimenzija cca 10x3 m. Od najvišeg vrha Šuplje grede u pravcu jugoistoka blago se spušta rbatina duga par stotina metara sa koje je odličan pogled na okolinu.

Od Šuplje grede, dalje naprijed prema jugu, moguće se spustiti kružnom stazom u početku blago nagnutom, travnatom padinom oko 150 m do prevoja kada započinje spuštanje u početku takođe travnatom ali strmom padinom a potom kameno-travnatom strmom padinom i siparom u cirk Vragodo u podnožje vrhova Krutaš (Zubci) i Štit kojom prilikom ukupno spuštanje od Šuplje grede do katuna Vragodo iznosi oko 400 mnm.

Sva tri vrha su travnata i bezbjedna. Ne preporučuje se približavanje rubnim djelovima vrhova Rupočajska glava i Šuplja greda.

Prilaz stazi Šljeme (2.000 mnm), Rupočajska glava (2.048 mnm), Šuplja greda (2.030 mnm) je moguć još iz sljedećih pravaca:
1. Gornja Morača-Ljevišta-Bljušturni do,
2. Gornja Morača-Ljevišta-Vragodo,
3. Krnovo- Ivanbegov katun-Krutaš (Zubci)-Vragodo ili Krutaš (Zubci)-Šuplja greda,
4. Bijela-Štirni do-Podzebalački katun-kružna staza oko Velikog Zebalca i
5. Strug-Borova brda-Mali Zebalac-kružna staza oko Velikog Zebalca.

Atraktivnost ture (1–5): 5

Mapa prilaznog puta

3D Google mapa staze

Prilazni put do Šljemena, Rupočajske glave i Šuplje grede u varijanti koju ovdje opisujemo vodi od Mioske (sa magistralnog puta Podgorica-Kolašin), preko Gornje Morače, Redica i Semolja i isti je kao i za uspon na vrhove planine Lole, Veliki i Mali Zebalac i Lijevno (vidi opis ovih tura).

Makadamski put iz pravca visoravni Javorje stiže na katun Ljeviške Bare podno ova tri vrha. Na katunu se sa prilaznog puta lijevo naniže odvaja krak puta koji vodi do katuna Bljušturni do koji se nalazi u dolini ispod vrhova Lijevno i Šljeme, dok drugi krak nastavlja još par stotina metara travnatom padinom pravo prema podnožju Velikog i Malog Zebalca

Planinarska staza počinje sa Ljeviških Bara, sa travnatog puta koji vodi do zadnjih koliba na katunu. Staza do prevoja između vrhova Šljeme i Veliki Zebalac uglavnom prati loš makadamski put i na taj način se prolazi početnih oko 1 km i savlađuje visinska razlika oko 100 mnm

Izlaskom na prevoj stižete na kružnu stazu kojom se lijevo može produžiti dalje preko Šljemena, spustiti u Bljušturni do i dalje kroz šumu dolinom Rzačkog potoka u Gornju Moraču, u selo Ljevište. U neposrednoj blizini ovog prevoja, lijevo iznad njega stižete na vrh Šljeme (2.000 mnm). Na fotografiji se preko puta šljemena vide vrhovi Mali Zebalac i Lebršnik

Pogled sa vrha Šljemena na vrh Lijevno, katun Bljušturni do i prilazni put do njega sa katuna Ljeviške Bare

Po obilasku vrha Šljeme vraćate se na zaravan ispod Velikog Zebalca (kružnu stazu) i nastavljate naprijed u pravcu juga prema vrhovima Rupočajska glava i Šuplja greda. To je veoma atraktivan dio staze sa odličnim pogledima na okolinu. Staza, lako prohodnim terenom, gotovo ravno, sa manjim denivelacijama, obilazi vrh Veliki Zebalac sa njegove jugoistočne strane i nastavlja dalje u pravcu vrhova Rupočajska glava i Šuplja greda koji su naprijed jasno vidljivi. Iza njih vrhovi Kape Moračke: Podski vrh, Mali Štit, Zagradac, Lastva, Štit, Krutaš (Zubci)

Slijedi spuštanje u dolinu između vrhova Veliki Zebalac i Rupočajska glava kamenito-travnatim terenom. Po dolasku u dolinu ispod vrha Rupočajska glava, dalje naprijed je moguće produžiti u dvije varijante: prva, nastaviti naprijed pravo, gotovo ravno, travnatom padinom, ili zaokrenuti ulijevo i uspeti se travnato-kamenom padinom na vrh Rupočajska glava (2.048 mnm)

Pogled sa vrha Rupočajska glava na Veliki Zebalac, Lijevno, Šljeme, Rupočajsku dolinu, Javlanov vrh, Gradište, Tornu, Gornju Moraču i dr

Zadnja dionica staze je uspon iz pomenute udoline ispod vrha Rupočajska glava do vrha Šuplja greda (2.030 mnm). Sa vrha Rupočajska glava je dobro vidljiv na Šupljoj gredi otvor vertikalnog elipsoidnog oblika koji se nalazi neposredno iznad njenog najvišeg vrha kao i čitav niz najviših vrhova Kape Moračke koji se u pravcu juga strmo izdižu iznad cirka Vragodo

Od najvišeg vrha Šuplje grede u pravcu jugoistoka blago se spušta rbatina duga par stotina metara sa koje je odličan pogled na okolinu

Od Šuplje grede, dalje naprijed prema jugu, moguće se spustiti kružnom stazom u početku blago nagnutom travnatom padinom do prevoja kada započinje spuštanje u početku takođe travnatom ali strmom padinom a potom kameno-travnatom strmom padinom i siparom u cirk Vragodo u podnožje vrhova Krutaš (Zubci) i Štit. To je teži dio pomenute kružne staze koja se dalje preko katuna Vragodo i pored izvora rijeke Morače spušta u selo Ljevišta, Gornja Morača (vidi opis staze Izvor Morače 1440 mnm)

Šljeme 2.000 mnm, Rupočajska glava 2.048 mnm, Šuplja greda 2.030 mnm, Moračke planine was originally published in VRHOVI CRNE GORE - PEAKS OF MONTENEGRO on Medium, where people are continuing the conversation by highlighting and responding to this story.

Vodič “Planine Kuča i Malesije” ima 250 strana. Njime je, pored uvodnog dijela o geografskim i opštim karakteristika oblasti Kuča i crnogorskog dijela Malesije, obuhvaćen je opis 21 planinarske ture u ovoj oblasti Crne Gore kao i 7 dodatka. Prilog vodiču je pregledna karta mreže magistralnih, regionalnih i lokalnih puteva koji prolaze kroz ovu oblast iz okolnih gradova koji joj gravitiraju: Podgorice, Tuzi i Kolašina.

Vodič “Planine Kuča i Malesije” je štampan u boji, na visokokvalitetnom papiru, formata A5. Planinarski vodič, na odgovarajući način prezentuje planinarima i ljubiteljima prirode, kako stranim tako i domaćim, prirodne ljepote ove, po mnogo čemu sprecifične oblasti u Crnoj Gori.

Ukoliko postoji interesovanje za kupovinu vodiča, molimo da nas kontaktirate na mail: sonex@t-com.me ili predragpopovicmne@gmail.com.

Naslovna strana vodiča

Planinarski vodič “Planine Kuča i Malesije” was originally published in VRHOVI CRNE GORE - PEAKS OF MONTENEGRO on Medium, where people are continuing the conversation by highlighting and responding to this story.

Golo brdo je brdo iznad sjeverne strane plaže u Sutomoru sa Tabijom, srednjovjekovnom tvrđavom na njemu.

Početak staze: 15 mnm, sa parkinga u Sutomoru koji se nalazi u zaleđu sjevernog dijela gradske plaže, preko puta pumpne stanice gradskog kolektora i bivšeg Dječjeg odmarališta.
Cilj : obilazak tvrđave Tabija i uspon na vrh Golog brda (96 mnm).
Visinska razlika : 81 m.
Težina staze: laka I.
Dužina staze: 0,8 km.
Vrijeme potrebno za uspon: 20 min.
Voda na stazi: nema.
Opasnosti na stazi: nema. Na južnoj strani Golog brda iznad mora se uzdižu strme stijene u početku visine 10–20 m da bi u blizini najvišeg vrga brda njihova visina iznosila i do 80 m. Zbog toga je, u varijanti uspona na vrh Golog brda ivicom iznad stijena, potreban oprez. Ne preporučuje se približavanje rubnom dijelu greda.
Markacija: nema.
Kutija sa pečatom i upisna knjiga: nema.
Kondiciona spremnost: mala.
Period godine najpovoljniji za uspon: rano proljeće, kasna jesen i zima.

Golo brdo je brdo u Sutomoru koje se nalazi između Spičanskog polja i uvale Maljevik, na sjeveru i Spičanskog (Sutomorskog) zaliva na jugu. Padine Golog brda se sa južne strane okomito uzdižu u obliku stijena od same morske obale dok se na suprotnoj strani blago spuštaju prema Spičanskom polju, pitomoj dolini prosječne širine oko 800 m . Iznad sjeverne strane Spičačkog polja se uzdižu dva povezana brda: manje Haj Nehaj (231 mnm) sa istoimenom tvrđavom na njegovom vrhu i brdo Velji grad (497 mnm),koje je bliže moru, inače najviši vrh u bližoj okolini. Sjeveroistočno i sjeverno u odnosu na Golo brdo se uzdižu viši vrhovi prema zaleđu i Skadarskom jezeru i to: poznati vrh Vrsuta (1.183 mnm), zatim vrhovi Sozine, Orlov krš (927 mnm) i Lokvica (995 mnm). Veliki dio Golog brda je bio prekriven zimzelenom šumom ali je, kao što mu i naziv govori, trenutno zbog nebrige i čestih požara, ostalo bez većih stabala drveća.

Na Golom brdu postoji tvrđava Tabija, fortifikacioni objekat iz XVIII vijeka. Njena izgradnja se vezuje za tursku vladavinu ovim prostorima. Tvrđava je sagrađena 1862. godine i zajedno sa susjednom fortifikacijom Haj Nehaj imala je značajnu ulogu kao topovska utvrda u obezbjeđenju granice. Nakon Berlinskog kongresa veći dio crnogorskog primorja je pripojen Austro-Ugarskoj tako da su i Sutomore i tvrđava Tabija ostali pod njenom upravom sve do završetka I svjetskog rata. Riječ tabija potiče iz arapskoga jezika i znači topovsko utvrđenje ili izvidnica.

Opis staze :

Do Golog brda i tvrđave Tabija iz Podgorice se dolazi magistralnim putem Podgorica — Bar. Od Podgorice do centra Sutomora ima 44,5 km. Od izlaska iz tunela Sozina do centra Sutomora ima 3,8 km. Put se od tunela blago spušta u dolinu. Blizu brda Haj Nehaj nailazite na raskrsnicu: lijevo se skreće na put za Petrovac i dalje za Budvu a poludesno put produžava prema centru Sutomora i dalje prema Baru i Ulcinju. U centru Sutomora odmah po prolazu skretanja za Željezničku stanicu i pješačkog mosta iznad magistralnog puta, skrećete u ulicu desno koja vodi prema sutomorskoj plaži. Od te raskrsnice do plaže ima svega oko 350 m. Ulica ide pravo, blago naniže ka moru. Po prolazu hotela Sato (bivši hotel Nikšić), neposredno prije plaže skrećete ponovo desno na ulicu koja prolazi pored trga iznad plaže. Golo brdo je jasno vidljivo u pravcu zapada. Po prolazu trga ulica zaokreće poludesno i produžava naprijed još oko 150 m kada stižete u podnožje Golog brda tj na početak staze. Na tom mjestu postoji raskrsnica blizu koje se nalazi više parkinga, ruinirano Dječje odmaralište, Dom solidarnosti i pumpna stanica kolektora otpadnih voda.

Staza do vrha Golo brdo i tvrđave Tabija kreće sa parkinga ispod Golog brda. Prelazite most preko potoka i pored pumpne stanice ulazite u stazu koja se naviše između stabala bora penje u pravcu tvrđave Tabija. Postoje najmanje dvije, jasno vidljive staze koje vode prema vrhu. Prva staza ide lijevo, neposredno iznad greda (red clifs-crvene grede) sa koje je čitavom dužinom odličan pogled na pomenute grede i morsku obalu ali koja ide nešto težim terenom i koja na pojedinim dionicama prolazi blizu ivice greda, pa pravo naviše dolazi do tvrđave sa južne strane i druga varijanta u kojoj staza odmah po prolazu prvih oko 150 m zaokreće udesno i sjevernom padinom Golog brda, na većem odstojanju od ivice greda produžava u pravcu tvrđave Tabija i dolazi na glavni ulaz u tvrđavu koji se nalazi na sjevernoj strani.

Sa vrha Golog brda je odličan pogled na Jadransko more, Barsku rivijeru, grad Sutomore, planinske vrhove Lisinj, Rumiju, Vrsutu, Orlov krš, Lokvice, Haj Nehaj, Velji grad, Spičansko polje, uvalu Maljevik i dr.

Sa vrha Golog brda (96 mnm) se moguće spustiti stazom u Spičansko polje i dalje južnom stranom brda uspeti se na vrh i tvrđavu Haj Nehaj (231 mnm). Od vrha Golog brda do vrha brda Haj Nehaj ima 2,9 km. Staza se spušta u Spičansko polje na visinu od oko 12 mnm.

Ratac je poluostrvo (morski rt) koje se nalazi između Sutomora i Bara tj. između uvale Spič i uvale Žukotrljica (Barskog zaliva). Rt je oblika trougla dužine stranice svega oko 300 m. Na njemu se nalazi manastir svete Marije Ratačke koji potiče iz IX vijeka. Manastir je prilično ruiniran i danas su vidljivi samo ostaci nekadašnjeg velikog manastirskog komleksa. Ispod manastira u pravcu istoka postoji manja plaža a na kraju poluostrva, u pravcu naselja Šušanj kod Bara se nalazi poznata Crvena plaža.

Početak staze: 33 mnm, sa proširenja pored magistralnom puta Sutomore-Bar.
Cilj : porta Manastira svete Marije Ratačke, 4 mnm.
Visinska razlika : 29 m.
Težina staze: laka I.
Dužina staze: 0,33 km.
Vrijeme potrebno za silazak: 15 min.
Voda na stazi: nema.
Opasnosti na stazi: nema. Ipak, prilikom silaska na plažu iz pravca manastira potreban je oprez.
Markacija: nema .
Kutija sa pečatom i upisna knjiga: nema.
Kondiciona spremnost: mala.
Period godine najpovoljniji za posjetu: rano proljeće, kasna jesen i zima.

Uspon na Goli vrh, s obzirom da se radi o lakoj turi, je prilika da se posjeti i poluostrvo Ratac. Goli vrh se nalazi na sjevernom a poluostrvo Ratac na južnom kraju Sutomorske plaže. Od trga pored plaže u centru Sutomora do parkinga na poluostrvu Ratac, početku staze, ima 2,4 km. Posjeta poluostrvu i ostacima manastira na njemu predstavlja laganu šetnju kroz borovu šumu, od proširenja pored magistralnog puta do morske obale na kojoj, iznad samog mora, na nižim stijenama, postoje ostaci Manastira svete Marije Ratačke. Sa staze do manastira, desno, moguće je izaći na stijene iznad mora sa kojih je odličan pogled na centar Sutomora, Golo brdo i okolinu, a lijevo od staze naniže, uz oprez, može se saći do mjesta na morskoj obali gdje, između većih gromada kamenja, postoji manja plaža. Sa plaže je dobar pogled na Barsku rivijeru i brdo Volujica.

Atraktivnost ture(1–5): 5

3D Google mapa prilaznog puta za Golo brdo

3D Google mapa staze Golo brdo

Staza do vrha Golo brdo i tvrđave Tabija kreće sa parkinga ispod Golog brda. Prelazite most preko potoka i pored pumpne stanice ulazite u stazu koja se naviše između stabala bora penje u pravcu tvrđave Tabija

Postoje najmanje dvije, jasno vidljive staze koje vode prema vrhu. Prva staza ide lijevo, neposredno iznad greda (red clifs-crvene grede) sa koje je čitavom dužinom odličan pogled na pomenute grede i morsku obalu ali koja ide nešto težim terenom i koja na pojedinim dionicama prolazi blizu ivice greda, pa pravo naviše dolazi do tvrđave sa južne strane

U drugoj varijanti u staza odmah po prolazu prvih oko 150 m zaokreće udesno i sjevernom padinom Golog brda, na većem odstojanju od ivice greda produžava u pravcu tvrđave Tabija i dolazi na glavni ulaz u tvrđavu koji se nalazi na sjevernoj strani

Tvrđava Tabija je impozantna fortifikacija koja je u prošlosti u vrijeme Otomanskog i Austro-Ugarskog carstva imala značajnu ulogu kao topovska utvrda u obezbjeđenju granice

Pogled sa vrha Golog brda na Jadransko more, Crvene stijene, grad Sutomore, planinske vrhove Lisinj, Rumiju, Vrsutu i dr

Sa vrha Golog brda (96 mnm) se moguće spustiti stazom u Spičansko polje i dalje južnom stranom brda uspeti se na vrh i tvrđavu Haj Nehaj (231 mnm)

3D Google mapa prilaznog puta za Ratac

3D Google mapa staze za Ratac

Staza koja poluostrvom Ratac kreće sa parkinga, dasno od magistralnog puta Sutomore-Bar u pravcu Manastira sv. Marije Ratačke, prolazi kroz visoku borovu šumu

Sa staze do manastira, desno, moguće je izaći na stijene iznad mora sa kojih je odličan pogled na centar Sutomora, Golo brdo i okolinu

Pravo naprijed stazom stižete do ostataka Manastira sv. Marije Ratačke

Lijevo od staze naniže, uz oprez, može se saći do mjesta na morskoj obali gdje, između većih gromada kamenja, postoji manja plaža

Golo brdo (tvrđava Tabija) 96 mnm,  Ratac (Manastir sv. Marije Ratačke) 4 mnm,  Sutomore was originally published in VRHOVI CRNE GORE - PEAKS OF MONTENEGRO on Medium, where people are continuing the conversation by highlighting and responding to this story.

Kučajevica ne spada u najviše vrhove planine Sinjavine ali njen položaj i prekrivenost šumom čine je atraktivnom i interesantnom za posjetioce. Kučajevica je zadnji veći vrh planine Sinjavine, na sjeveru i od svih ostalih vrhova te planine najbliža je Durmitoru. Kučajevica se izdiže iznad samog Zminičkog jezera, sa njegove sjeverozapadne strane. Sa njenog najvišeg vrha jezero nije vidljivo. Sa vrha Kučajevice je odličan pogled na masiv Durmitora, Jezersku visoravan,Njegovuđu, kao i na Ljubišnju, kanjon Tare, Osuđenik, Babin vrh, Korman, Pašino polje, Vojnik, Tornu, Gradišta, Jablanov vrh, Kapu Moračku i dr.

Opis staze:

Prilazni put za Kučajevicu ide iz Žabljaka u dvije varijante i to: prva, novim putem Žabljak-Šavnik do tunela Ivica a zatim u selu Provalija skrenuti lijevo i lokalnim asfaltnim putem koji prolazi pored Vražjeg i Ribljeg jezera doći do Bara Žugića i druga putem Žabljak-Mojkovac do sela Aluga i oko 3 km prije prevoja, kada se put strmo spušta prema mostu na Đurđevića Tari, sa magistralnog puta se udesno skreće i preko Njegovuđe i Ramovog Ždrijela stiže na makadamski put koji vodi u ppravcu naselja Dobri Nugo i Smoljan.
Po prolasku Vražjeg i Ribljeg jezera kao i Bara Žugića, iz pravca Gornje Bukovice, sa lokalnog asfaltnog puta vrh Kučajevice, prekriven zimzelenom šumom, je jasno vidljiv pred Vama. Približavajući se ovom vrhu nailazite prvo na put koji udesno skreće u pravcu naselja Dobri Nugo, koje je vidljivo sa puta. Produžavate još naprijed lokalnim putem i nailazite na sljedecu raskrsnicu na kojoj se udesno u pravcu vrha Kučajevica odvaja dobar makadamski put. Skrećete na taj put i produžavate njime oko 850 m do prve oštre krivine udesno, ispod same Kučajevice, gdje je početak staze (varijanta 1). Ako pomenutim putem produžite dalje još oko 150 m stižete na početak staze (varijanta 2).

I u jednoj i u drugoj varijanti vidljiv je početak staze s tim što u varijanti 1 staza polukružno ide blago naviše kroz šumu dok u varijanti 2 sa makadamskog puta se ide pravo naviše, jasno vidljivom ali prilično strmom stazom. Ubrzo i u jednoj i u drugoj varijanti vidljiva staza ne postoji kroz šumu, već sami morate pronalaziti dalji pravac kretanja prema vrhu, birajući najčistiji teren. Teren kojim se krećete prema vrhu, je prilično težak, obrastao travom a na pojedinim mjestima krupnijim kamenjem, obraslim mahovinom iz koje raste visoka trava, zbog čega ovom dionicom treba proci sa oprezom zbog mogućeg uklještenja stopala između kamenja. Zadnjih oko 700 m staza ide vršnim grebenom na kojem postoji više vrtača koje pažljivo treba zaobići i izaći na predvrh. Od njega do najvišeg vrha ostaje još prolaz oko 200 m nešto čistijim i lakšim terenom.

Vrh Kučajevice je prostran, travnat i bezbjedan. Na njemu je kao obilježje postojao drveni krst ali u trenutku naše posjete on se nalazio na zemlji (avgust 2024).

Uspon na vrh Kučajevica je prilika da se posjeti i Zminičko jezero. Iz centra Njegovuđe u pravcu jugoistok kreće uži asfaltni put u pravcu Sinjavine. Nakon oko 300 m nailazite na raskrsnicu: polulijevo nastavlja asfaltni put koji izlazi na planinu Sinjavinu prema lokalitetima Gomile i Konate , a poludesno produžava put prema Zminičkom jezeru. Od pomenute raskrsnice do Zminičkog jezera postoji asfaltni put dužine oko 3 km. Put ide ravno prelijepom dolinom sa prostranim livadama okruženim gustom četinarskom šumom. Zminičko jezero se nalazi na visini 1.285 mnm, a dimenzija je 280x240 m. Najveća dubina jezera je 3,8 m tako da je dosta obraslo u travu i prijeti mu opasnost od izumiranja.

Atraktivnost ture (1–5): 4

Mapa prilaznog puta

3D Google mapa staze

Prilazni put za Kučajevicu ide iz Žabljaka u dvije varijante i to: prva, novim putem Žabljak-Šavnik do tunela Ivica a zatim u selu Provalija skrenuti lijevo i lokalnim asfaltnim putem koji prolazi pored Vražjeg i Ribljeg jezera doći do Bara Žugića i druga putem Žabljak-Mojkovac do sela Aluga kada se sa magistralnog puta udesno skreće i preko Njegovuđe i Ramovog Ždrijela stiže na makadamski put koji vodi u pravcu naselja Dobri Nugo i Smoljan, na kojem se nalazi početak staze za uspon na Kučajevicu

Po prolasku Vražjeg i Ribljeg jezera kao i Bara Žugića, iz pravca Gornje Bukovice, sa lokalnog asfaltnog puta vrh Kučajevice, prekriven zimzelenom šumom, je jasno vidljiv pred Vama. Približavajući se ovom vrhu nailazite na dva puta koji skreću udesno. Prvi put je asfaltni i vodi do naselja Dobri Nugo, koje je vidljivo sa puta. Na sljedećoj raskrsnici skrećete desno na makadamski put. Produžavate njime oko 850 m do prve oštre krivine udesno, ispod same Kučajevice, gdje je početak staze (varijanta 1)

Ako pomenutim putem produžite dalje još oko 150 m stižete na početak staze (varijanta 2)

Ubrzo i u jednoj i u drugoj varijanti vidljiva staza prestaje da postoji, već sami morate pronalaziti dalji pravac kretanja prema vrhu, birajući najčistiji teren. Teren kojim se krećete prema vrhu je prilično težak

Pogled sa dijela staze po izlasku iz šume na prilazni put i dio Kučajevice prema vrhu

Zadnjih oko 700 m staza ide vršnim grebenom na kojem postoji više vrtača

Pogled sa središnjeg dijela staze na masiv Sinjavine, Durmitora, Njegovuđu i kanjon rijeke Tare

Zadnjih oko 200 m staza ide nešto čistijim i lakšim terenom. Vrh Kučajevice je prostran, travnat i bezbjedan

Pogled sa vrha Kučajevice na masiv Sinjavine, Durmitor i Njegovuđu

Uspon na vrh Kučajevica je prilika da se posjeti i Zminičko jezero. Iz centra Njegovuđe do Zminičkog jezera postoji asfaltni put dužine oko 3,3 km. Zminičko jezero se nalazi na visini 1.285 mnm, a dimenzija je 280x240 m

Pogled sa vrha Korman na Kučajevicu

Kučajevica 1.786 mnm, Sinjavina was originally published in VRHOVI CRNE GORE - PEAKS OF MONTENEGRO on Medium, where people are continuing the conversation by highlighting and responding to this story.

Opis staze:

Planinarska tura koja pruža odličan pogled na široki plato Sinjavine oivičen sa juga Jablanovim vrhom, Savinom gredom, Gusarem i dolinom Štitarice, sa istoka dolinom i kanjonom Tare, sa sjevera dolinom Bistrice i zapada Suvim Pećarcem, Kričačkim poljem, vrhovima Osuđenik, Babin vrh, Staračkim poljem, Velikim i Malim Starcem. Na tom platou Sinjavine ima više vrhova viših od 2000 mnm. Vrh Mali Rasovaš sa 1.946 mnm je niži od nekoliko okolnih vrhova ali svojim položajem ima poseban značaj zbog svog položaja u odnosu na Ružicu, centralni lokalitet ovog dijela planine Sinjavine.

Sa vrha Mali Rasovaš kao i sa prilaznog puta je odličan pogled na druge vrhove ove planine Gusar, Veliki Rasovaš, Savinu gredu, Jablanov vrh, Mali i Veliki Starac, Babin vrh , Osuđenik, Suvi Pećarac, Kabo, Šanac, katun Muleč, Martinićki katun, crkvu Ružica, katun Okrugljak i dr kao i na vrhove Bjelasice Turjak, Mučnicu, Bjelogrivac, Razvršje, Strmenicu, Crnu glavu, Zekovu glavu, Troglavu, zatim Komove, Ostrvicu i dr.

Ružica je lokalitet na sjeveroistoku Sinjavine, na samom rubu planine, sa kojeg se spušta velika udolina prema selu Bistrica i početku kanjona Tare. Svojim položajem Ružica predstavlja raskrsnicu puteva i pješačkig staza koje idu iz pravca kanjona Tare (Bistrice), Dobrilovine i Zabojskog jezera, Njegovuđe, Konata , Gomila, Polja Bijelića i Staračkog polja, Vratla i Grkova, Lučke gore, Savine vode, Štitarice i Polja. Ružica je udolina neobične ljepote okružena vrhovima Kabo, Borova glava, Mali i Veliki Rasovaš. Na njoj se nalazi nekoliko katuna od kojih su najpoznatiji Martinićki katun, Okrugljak, Doke katun i Knez do katun. Na Ružici je pleme Bjelopavlići 1894 godine sagradilo crkvu posvećenu sv. Vasiliju Ostroškom u znak zahvalnosti knjazu Nikoli koji im je po osnovu njihovih zasluga u oslobodilačkim ratovima od Turaka dozvolio da na tom dijelu planine Sinjavine sagrade katun. Svake godine se tradicionalno na Ilindan, 02. avgusta, pored crkve održava narodni sabor.

Prilazni put do Malog Rasovaša ide sa magistralnog puta Kolašin-Mojkovac. Na oko 1,5 km od prolaska raskrsnice na kojoj se iz pravca Kolašina udesno odvaja prilazni put do Biogradskog jezera, , sa magistralnog puta se, prije Mojkovca, ulijevo odvaja lokalni asfaltni put za selo Štitarica. Prilazni put od magistrale do katuna Muleč, podnožja vrhova Borova glava i Mali i Veliki Rasovaš je dug 15,8 km, s tim što je prvih 5,7 km puta asfalt a ostatak loš makadam (upravo je u toku postavljanje asfalta na dionici puta od kraja postojećeg asfaltnog puta do Ružice-avgust 2024.). Odmah na početku put prolazi pored kamenoloma i asfaltne baze a zatim pitomom dolinom u kojoj se nalazi selo Štitarica. Lijevo iznad puta uzdiže se vrh Gusar (1.907 mnm). Na kraju asfaltnog puta kroz selo, postoji raskrsnica na kojoj prema Ružici (Malom Rasovašu) treba produžiti pravo, donjim putem. Po prolasku sela, put se kroz šumu, postepeno diže prema strmom vratlu nakon čega izlazi na planinu Sinjavinu. Na prvoj lijevoj krivini, gdje se put počinje serpentinski penjati uz vratlo Provalija, postoji izvor (točak), koji nažalost u sušnim periodima godine presušuje. Od izvora do katuna Muleč put se penje oko 400 mnm, a od početka sela Štitarica oko 800 mnm.

Do katuna Muleč je moguće doći iz pravca Kolašina i Mojkovca još iz 3 pravca:

-Polja, Ckara, Rabrenov do, Studenca (dobar makadamski put),
-Lučka gora, katun Potrk, Štitarički katun, Provalija (dobar makadamski put) i
-Lučka gora, katun Potrk, Margita, Bunarine (loš makadamski put).

Na katunu Muleč se put iz Štitarice spaja sa putem koji sa desne strane dolazi iz pravca Polja, Ckare, Rabrenovog dola i Studence. Sa katuna Muleč se jasno vide sa lijeve strane iznad katuna vrhovi Veliki i Mali Rasovaš a sa desne Borova glava. Od katuna Muleć put, blago naviše, produžava naprijed oko 1 km, prolazi iznad katuna Borova glava a zatim ravno polulijevo nakon čega se blago spušta do prve oštre krivine udesno, ukupno 1,2 km, gdje je početak staze za uspon na vrh Mali Rasovaš. Sa tog mjesta crkva Ružica je vidljiva a desno pored puta ima dovoljno prostora za parkiranje vozila.

Staza počinje sa pomenute krivine na dionici puta katun Muleč-Ružica. Krećete lijevo blago naviše travnato-kamenom rbatinom koja se u pravcu juga pruža u pravcu vrha. Teren je lagan sa mogućnošću izbora različitih putanja kretanja s obzirom da postoje brojne pastirske staze kojima se bez većih problema možete kretati. Sam vrh sa početka staze nije vidljiv ali odmah po obilasku sa desne strane prvog vidljivog vrha, pojavljuje se Mali Rasovaš. Postepenim, stalnim usponom, izbjegavanjem prolaska kroz manje udoline, bez problema se stiže na vrh.

Vrh Malog Rasovaša je kupolastog oblika, travnat, prostran i bezbjedan. Uspon na njega je gledano iz pravca početka staze lakši sa desne strane, njegovom jugozapadnom travnatom padinom. Na vrhu ne postoji neko obilježje.

Sa vrha Mali Rasovaš je jasno vidljiv susjedni vrh, Veliki Rasovaš (1.954 mnm), kao i pravac kretanja do njega. Od jednog do drugog vrha laganim hodom, uz manje gubljenje visine, se može stići za oko 40 min.

Atraktivnost ture (1–5): 5

Mapa prilaznog puta

3D Google mape staze

Prilazni put do Malog Rasovaša ide u početku lokalnim putem za selo Štirarica koji se odvaja ulijevo sa magistralnog puta Kolašin-Mojkovac, posmatrano iz pravca Kolašina. Put prema Štitarici počinje na oko 1,5 km od prolaska raskrsnice na kojoj se iz pravca Kolašina udesno odvaja prilazni put do Biogradskog jezera. Prvih oko 5,7 km puta je asfalt i ide pitomom dolinom u pravcu vratla Provalija, nakon čega se pri vrhu sela razdvaja u dva pravca. Na raskrsnici, dalje prema Provaliji, katunu Mileč, Ružici (Malom Rasovašu) treba produžiti pravo, donjim putem.

Po prolasku sela, put se kroz šumu, postepeno diže prema strmom vratlu Provaliji. Na prvoj lijevoj krivini, gdje se put počinje serpentinski penjati, postoji izvor (točak), koji nažalost u sušnim periodima godine presušuje.

Od izvora put naviše produžava prema katunu Muleč. sa prilaznog puta, na toj dionici se odvajaju dva puta ulijevo. Prvi ide kroz visoku šumu i strmo se penje na Štitarički katun a potom silazi iznad katuna Potrk na put Lučka gora-Savine voda. Drugi put počinje sa doline ispod katuna Muleč i preko katuna Bunarine izlazi takođe na put Lučka gora-Savina voda a li visočije od prvog, na lokalitet Margita. Na katunu Muleč ima više aktivnih koliba. Iznad katuna se nalazi vrh Veliki Rasovaš. Po prolasku katuna Muleč lijevo od puta se nalazi katun Borova glava i vrh Mali Rasovaš a desno vrh Borova glava.

Sa puta iznad katuna Borova glava otvara se pogled na kupolasti vrh Mali Rasovaš.

Po prolasku katuna Borova glava put produžava dalje naprijed prema crkvi Ružica i okolnim katunima. Put se polulijevo blago spušta do prve oštre krivine udesno, gdje je početak staze za uspon na vrh Mali Rasovaš.

Staza počinje sa pomenute krivine na dionici puta katun Muleč-Ružica. Krećete lijevo blago naviše travnato-kamenom rbatinom koja se u pravcu juga pruža u pravcu vrha. Teren je lagan tako da se bez većih problema možete kretati prema vrhu. Sam vrh sa početka staze nije vidljiv ali odmah po obilasku prvog vidljivog vrha, pojavljuje se ispred Vas. Vrh Malog Rasovaša je kupolastog oblika, travnat, prostran i bezbjedan.

Sa vrha Mali Rasovaš je odličan pogled na susjedni vrh, Veliki Rasovaš (1.954 mnm), Gusar (1.907 mnm) i katun Muleč sa okolinom

Mali Rasovaš 1.946 mnm, Sinjavina was originally published in VRHOVI CRNE GORE - PEAKS OF MONTENEGRO on Medium, where people are continuing the conversation by highlighting and responding to this story.

Opis staze:

Planinarska tura koja pruža odličan pogled na grad Kolašin sa okolinom, Vučje, Ostrvicu, Komove, Ključ, dolinu Tare, sela Radigojno, Drijenak, Rovačko i Moračko Trebaljevo, Bjelasicu, Gusar, katun Gusar, Opaljenu glavu, Lučku goru, katun Potrk, katun Kovrčko ždrijelo, Jablanov vrh, Savinu gredu, Gradišta, Tornu, Umove, selo Blatina, Goveđu glavu i dr.

Strugovi su dio grebena koji sa istoka zatvara visoku planinsku površ između vrhova Sinjavine- Savina greda, Jablanov vrh i Gusar, sa koje se prema jugu, istoku i sjeveru spuštaju strme kamene litice a u središnjem dijelu nalazi Lučka gora, prostrana pitoma dolina, većim dijelom prekrivena šumom, čijim obodom su u prošlosti postojali brojni katuni. Greben Strugovi je jasno vidljiv iz centra Kolašina u pravcu sjeverozapada. Pogled sa južnog dijela grebena, gdje se i nalazi najviši vrh Strugova, je izvanredan na grad Kolašin sa okolinom kao i planinski vijenac Umovi-Stolovi-Torna-Gradišta-Jablanov vrh-Gusar.

Prilazni put do početka staze za uspon na Strugove iz Kolašina ide magistralnim putem za Mojkovac (vidi opis tura Gusar i Savina greda). U selu Bakovići, odmah po prelazu mosta preko rijeke Plašnice, prije auto servisa Kujović, sa magistralnog puta se ulijevo odvaja lokalni asfaltni put za selo Donje i Gornje Lipovo, Vratlo i planinu Sinjavinu. Uzan asfaltni put u dužini od 3,10 km prolazi kroz selo Plana a nakon oko 400 m po prolazu prvog, nižeg brda Gradine, koje je nekad bilo kamenolom, u mjestu Vojkovići, nailazi se na raskrsnicu na kojoj se dalje naprijed nastavlja prema naseljima Lipovska Bistrica, Donje i Gornje Lipovo a desno se odvaja makadamski put za Lučku goru, Savinu vodu i dr (Sinjavinu). Makadamski put od sela Vojkovići do početka staze (vidikovac na početku Lučke gore) je dug 4,5 km.

Sa glavnog, asfaltnog puta za Lipovo, u Vojkovićima, na kratkom odstojanju se odvajaju udesno dva makadamska puta. Lako je uočiti po njegovim karakteristikama da je drugi put onaj pravi koji ide u pravcu planine. Ubrzo potom nailazite na drugu raskrsnicu na kojoj dalje produžavate lijevo. Put do Lučke gore je dobar makadam, ali ipak je za njega potreban “terenac”.. Produžavate dijelom puta sa kojeg je odličan pogled na Gornje Lipovo i Vrhove Gradišta, Torna, Umove i dr. Nailazite na sljedeću raskrsnicu na kojoj nastavljate dalje donjim putem pošto je on nešto bolji od gornjeg puta iako se oni, ubrzo nakon oštre krivine udesno, spajaju u jedan put, koji nastavlja dalje naviše, prolazi pored kamenoloma Gradina koji je aktivan, i nastavlja naviše, serpentinski strmo da se penje do izlaza na početak visoravni Lučka gora. Na samom početku Lučke gore, iznad zadnje oštre krivine ulijevo, postoji vidikovac sa kojeg je odličan pogled na Kolašin sa okolinom. Vidikovac je uređen jer na njemu postoji klupa koju su postavili ljubitelji i “čuvari” Sinjavine.

Od Vojkovića do Lučke gore (vidikovca) savlađuje se visina od oko 500 mnm. Od vidikovca makadamski put, produžava lijevo dalje prema centralnom dijelu Lučke gore koji je pokriven šumom, sa pašnjacima i livadama, nakon čega počinju goleti na kojima se nalaze katuni: Bojića, Bajovića, Rašački, Potrk, Kovrčko ždrijelo i dr.

Staza za uspon na Strugove počinje sa vidikovca i nastavlja travnatim kolskim putem koji se odmah po prolazu vidikovca odvaja sa glavnoh puta, pravo naprijed, u pravcu sjevera, dok glavni put dalje nastavlja prema Lučkoj gori, katunu Potrk i dalje. Sa početka staze su vidljivi vršni vrhovi Strugova u pravcu sjeveroistoka. Prilazni put je u početku prilično zarastao u travu a na njegovom početku ima dovoljno mjesta za parkiranje vozila.

Staza do vršnog grebena Strugova, čitavom dužinom, ide lošim makadamskim putem koji praktično predstavlja šumski put a vjerovatno je nekad korišćen i kao veza između Lučke gore i Moračkog Trebaljeva. Put je prilično zarastao u travu i šiblje, pa bi prolaz njime trenutno bio dosta otežan i terenskim vozilom. Prolaskom prvih oko 250 m stazom (putem) nailazite na prostranu livadu (dolinu) na kojoj se uočavaju tragovi makadamskog puta koji vodi poludesno ali je naša preporuka da se držite lijevog kraka puta koji ce Vas, bez većih problema u orjentaciji, izvesti na vršni greben Strugova. Staza (put) krivuda kroz bukovu šumu da bi konačno izašla na travnate goleti ispod vršnog grebena.

Po prelasku prevoja put zaokreće udesno i stmo se spušta prema jednoj napuštenoj kolibi na rubu šume, iznad Moračkog Trebaljeva, nakon čega se gubi iz vidika.

Vršni greben Strugova je travnat, obrastao u visoku travu, pruža se pravcem sjeverozapad-jugoistok smjerom od vrha Opaljena glava (1781 mnm) i dug je do najvišeg vrha, Strugovi, oko 1 km. Od najvišeg vrha Strugova, vršni greben dalje zaokreće udesno i spuštajući se u pravcu vrha Goveđa glava (1325 mnm) i kolašinske kotline. Pomenuti makadamski put izlazi otprilike na sredini grebena.

Od izlaska puta na vršni greben do najvišeg vrha Strugova ostaje još oko 500 m strmog uspona. Po izlasku na vršni greben, najviši vrh Strugova je jasno vidljiv u pravcu juga. Zaokrećete udesno i bez većih problema strmom travnatom padinom izlazite na vrh.

Najviši vrh Strugova je ravan, travnat i bezbjedan. Vrhovi Crne Gore su na vrhu, kao obilježje, postavili dva mala kamena sa nazivom vrha i podatku o njegovoj nadmorskoj visini. Najviši vrh Strugova je udaljen svega par metara od istočne kamenite padine koja se strmo spušta prema Moračkom Trebaljevu, zbog čega je, kod dužeg zadržavanja na njemu, potrebna opreznost.

Uspon na greben Strugovi je prilika da se obiđe i Lučka gora, katuni na Lučkoj gori, Margita, Savina voda a moguće i da se izvrši i uspon na neki od obližnjih vrhova Sinjavine i lokaliteta: Gusar, Opaljenu glavu, Goveđu glavu, Đevojačku glavu, Savinu gredu, Jablanov vrh, Savino ždrijelo, Kovrčko ždrijelo i dr.

Atraktivnost ture (1–5): 5

Mapa prilaznog puta

3D Google mapa staze

Prilazni put u pravcu Strugova iz Kolašina ide magistralnim putem za Mojkovac (vidi opis tura Gusar i Savina greda). Greben Strugovi je jasno vidljiv iz centra Kolašina u pravcu sjeverozapada. U selu Bakovići, odmah po prelazu mosta preko rijeke Plašnice, prije auto servisa Kujović, sa magistralnog puta se ulijevo odvaja lokalni asfaltni put za selo Donje i Gornje Lipovo, Vratlo i planinu Sinjavinu

U mjestu Vojkovići, sa puta za Donje i Gornje Lipovo, vratlo i Sinjavinu na raskrsnicu se desno odvaja makadamski put za Lučku goru, Savinu vodu i dr (Sinjavinu). Makadamski put, dužine 4,5 km se od Vojkovića serpentinski penje od Vojkovića na početak Lučke gore, na kojem postoji dobar vidikovac na Kolašin sa okolinom

Vidikovac je uređen jer na njemu postoji klupa koju su postavili ljubitelji i “čuvari” Sinjavine

Staza za uspon na Strugove počinje sa vidikovca i ide travnatim kolskim putem koji se odvaja sa glavnog puta, pravo naprijed, u pravcu sjevera. Staza do vršnog grebena Strugova, čitavom dužinom, ide lošim makadamskim putem koji je prilično zarastao u travu i šiblje. Staza (put) krivuda kroz bukovu šumu da bi konačno izašla na travnate goleti ispod vršnog grebena. Po prelasku prevoja put zaokreće udesno i stmo se spušta prema jednoj napuštenoj kolibi na rubu šume, iznad Moračkog Trebaljeva. Sa puta, na prevoju, je odličan pogled na najviši vrh Strugova

Pogled sa vršnog grebena Strugova na katun Gusar, vrhove Gusar, Jablanov vrh, Savinu gredu, Gradište, Tornu, Sto, Umove i dr

Uspon sa makadamskog puta do najvišeg vrha Strugova ide strmom, travnatom padinom i bez većih teškoća se stiže na vrh. Vrh Strugova je ravan, travnat i bezbjedan. Na vrhu, kao obilježje, postoje postavili dva mala kamena sa nazivom vrha i podatku o njegovoj nadmorskoj visini

Pogled sa najvišeg vrha Strugova na vrhove Bjelasice: Razvršje, Crnu glavu, Zekovu glavu, Troglavu i dr, zatim Rovačko Trebaljevo, Ključ, Komove, Kolašin sa okolinom, Ostrvicu, Vučje i dr

Uspon na greben Strugovi je prilika da se obiđe i Lučka gora kao i katuni na Lučkoj gori. Pogled na katun Bojića, Bajovića, Rašački, Potrk, Katun Kovrčko ždrijelo i dr

Strugovi 1.746 mnm, Sinjavina was originally published in VRHOVI CRNE GORE - PEAKS OF MONTENEGRO on Medium, where people are continuing the conversation by highlighting and responding to this story.

Početak staze: 1.407 mnm, sa puta Kolašin-Bašanje brdo-Bojišta- katun Goleš.
Cilj: Jeremijine strane, vrh 1.569 mnm.
Visinska razlika: 162 m.
Težina staze: laka I.
Dužina staze: 690 m.
Vrijeme potrebno za uspon: 30 min.
Voda na stazi: nema.
Opasnosti: nema.
Markacija: nema.
Kutija sa pečatom i upisna knjiga: nema.
Kondiciona spremnost: mala.
Period godine najpovoljniji za uspon: proljeće, ljeto,jesen.

Opis staze:

Planinarska tura koja pruža odličan pogled na Ključ, Komove, Ostrvicu, Maganik, Moračke planine, Vučje, Umove, Tornu, Gradište, Sinjavinu, Kolašin sa okolinom, vrhove Bjelasice Lica i Troglavu, Rijeku Mušovića, put Kolašin-Jezerine i dr.

Jeremijine strane su središnji dio planinske kose koja se od gradskog centra Kolašina postepeno uzdiže u pravcu sjeveroistoka. Kosa se od gradskog naselja Breza postepeno penje preko Bašanjeg brda (1147 mnm) i Bojišta (1464 mnm) a zatim preko Jeremijinih strana (1569 mnm), Strmca (1617 mnm) i Melajske kose (1704 mnm) završava se vrhom Bjelasice, Lica (1893 mnm). U pravcu juga i jugoistoka sa vrha Jereminijih strana se prema dolini rijeke Svinjače, naselja Rijeka Mušovića i Biočinovići, spušta veoma strma travnata padina, pa bi mogući prilaz vrhu, tim pravcem, bio prilično zahtjevan.

Prilazni put do početka staze za uspon na Jeremijine strane, dug 8,2 km, iz Kolašina počinje kod restorana Vodenica, prelazi preko mosta na rijeci Svinjači i dalje nastavlja do naselja Breza. Na prvoj raskrsnici idete desno i ulazite na put koji vodi do kolašinskog sela Radigojno (selo na desnoj obali Tare poznato po fabrici vode “Aqua Bianca”). Put se postepeno diže padinama Bašanja brda. U dolini sa lijeve strane puta vidi se kasarna Breza kao i poznato Partizansko spomen groblje. Ubrzo nailazite na raskrsnicu: pravo naprijed nastavlja asfaltni put do sela Radigojno a desno uzbrdo odvaja se asfaltni put prema naselju Gornja Breza i dalje u pravcu sela Klačine, brda Sušac, Jeremijinih strana, katuna Melaja i Goleš. Asfaltni put ubrzo izlazi na Bašanje brdo sa kojeg se otvaraju odlični pogledi na okolinu Kolašina a posebno dio grada sa druge strane brda prema Željezničkoj stanici Kolašin, Rijeci Mušovića i Ključu. Na mjestu gdje asfaltni put izlazi na kosu Bašanje brdo (na putu postoji oštra krivina ulijevo), grupa ljubitelja prirode i planinara predvođena poznatim kolašinskim sportistom Bobanom-Džimom Brkovićem je uredila trim stazu dugu 820 m. Staza prolazi kroz prelijepu bukovu i borovu šumu i omiljeno je mjesto za rekreaciju građana Kolašina, sportista i gostiju koji u gradu provode aktivan odmor. Po prolazu krivine put nastavlja pravo blago naviše i već nakon par stotina metara završava se asfalt. Ubrzo nailazite na raskrsnicu na kojoj produžavate pravo (desno vodi put do sela Klačine). Po prolasku ove raskrsnice nakon oko 800 m nailazite na još jednu raskrsnicu (pravo produžava šumski put u pravcu vrhova Mali i Veliki Sušac i dalje prema Sušačkom potoku a desno, naviše produžava put prema Bojištima, Jeremijinim stranama, Melaji i Golešu). Po prolasku ove raskrsnice narednih oko 5 km, do početka staze, više nema skretanja. Put ide vršnim dijelom brda Bojišta sa kojeg su odlični pogledi na okolinu. Na toj dionici puta, iznad sela Klačine, postoji vidikovac sa klupom i nastrešicom a na najvišoj tačci tog dijela puta postoji još jedan vidikovac sa klupom, na brdu Bojišta. Dalji dio puta od ovog vidikovca do početka staze ide uglavnom kroz šumu.

Po prolazu oko 1,5 km od vidikovca na brdu Bojišta, put izlazi iz šume na kosu travnatu padinu koja se desno iznad puta uzdiže u pravcu Jeremijinih strana. Desno pored puta postoji proširenje na kojem je moguće parkirati vozilo. Tu je početak staze. (Napomena: Za okretanje vozila prilikom povratka nazad najbolje je iskoristiti prostranu livadu koja je udaljena svega oko 300 m dalje naprijed putem prema katunima Melaja i Goleš).

Staza sa proširenja pored puta kreće pravo naviše u pravcu istoka, strmom livadom oko 250 m i izlazi na zaravan na vršnom grebenu. Desno od staze, ispod grebena, na obodu bukove šume, zarasla u visoku travu, nalazi se urušena koliba porodice Bukilić. Sa zaravni zaokrećete desno i vršnim grebenom, u pravcu jugozapada ulazite u bukovu šumu. Sljedećih oko 450 staza ide pravo prema vrhu, blago naviše, vršnim grebenom, kroz bukovu šumu, kratko i goletima, pri čemu se postepeno otvaraju sve bolji pogledi lijevo od staze na masiv Bjelasice, Ključa, Komova, doline rijeke Svinjače, Kolašina sa okolinom i dr. Najviši vrh Jeremijinih strana se nalazi odmah po izlasku staze iz šume. Svojom visinom, vrh se značajnije ne odvaja od okoline.

Vrh Jeremijinih strana je travnat, prostran i bezbjedan. Pogled sa vrha prema sjeveru i zapadu blokira bukova šuma. Sa vrha se moguće, ispod oboda šume, u pravcu jugozapada (u pravcu Kolašina), spustiti travnatim padinama, više stotina metara, radi boljeg razgledanja okoline Kolašina.

Atraktivnost ture (1–5): 5

Mapa prilaznog puta

3D Google mapa staze

Jeremijine strane su središnji dio planinske kose koja se od gradskog centra Kolašina uzdiže u pravcu planine Bjelasice

Prilazni put do početka staze za uspon na Jeremijine strane, počinje iz Kolašina kod restorana Vodenica, prelazi preko mosta na rijeci Svinjači, prolazi kroz naselje Breza i stiže na raskrsnicu na kojoj postoji informativna tabla: pravo asfaltni put produžava do kolašinskog sela Radigojno a desno, naviše nastavlja asfaltni put koji prolazi kroz naselje Gornja Breza i izlazi na Bašanje brdo

Na mjestu gdje asfaltni put izlazi na kosu Bašanje brdo postoji trim staza duga 820 m. Staza je omiljeno mjesto za rekreaciju građana Kolašina, sportista i gostiju koji u gradu provode aktivan odmor

Po prolazu oštre krivine ulijevo i trim staze put nastavlja pravo blago naviše i već nakon par stotina metara završava se asfalt. Nailazite na prvu raskrsnicu na kojoj produžavate pravo a nakon oko 800 m po prolasku ove raskrsnice nailazite na još jednu raskrsnicu na kojoj produžavate desno, prema brdu Bojišta. Po prolasku oko 2 km od zadnje raskrsnice, desno pored puta, postoji uređeni vidikovac na grad Kolašin sa okolinom

Po prolasku vidikovca put se dalje serpentinski penje prema brdu Bojišta. Put ide vršnim dijelom brda i sa njega su odlični pogledi na Maganik, Moračke planine, Sinjavinu i druge planine, Lipovsku kotlinu i dr. Na najvišoj koti puta preko brda Bojišta takođe postoji vidikovac sa klupom

Po prolazu oko 1,5 km od vidikovca na brdu Bojišta, put izlazi iz šume na kosu travnatu padinu na kojoj desno pored puta postoji proširenje. Staza sa proširenja kreće pravo naviše u pravcu istoka, strmom livadom i izlazi na zaravan na vršnom grebenu. Desno od staze, ispod grebena, na obodu bukove šume, postoji urušena koliba

Sa zaravni blizu kolibe zaokrećete desno, nastavljate u pravcu jugozapada do kraja livade a zatim ulazite u bukovu šumu i sljedećih oko 400 staza ide pravo, blago naviše, najvećim dijelom kroz šumu, u pravcu vrha

Najviši vrh Jeremijinih strana se nalazi odmah po izlasku staze iz šume. Vrh Jeremijinih strana je travnat, prostran i bezbjedan. Pogled sa vrha prema sjeveru i zapadu blokira bukova šuma. Sa vrha se moguće, ispod oboda šume, u pravcu jugozapada (u pravcu Kolašina), spustiti travnatim padinama radi boljeg razgledanja okoline

Pogled sa vrha Jeremijinih strana na planinu Bjelasicu, dolinu rijeke Svinjače, Rijeku Mušovića, Ključ, Komove i dr

Jeremijine strane 1.569 mnm, Bjelasica was originally published in VRHOVI CRNE GORE - PEAKS OF MONTENEGRO on Medium, where people are continuing the conversation by highlighting and responding to this story.

Vodič “Sinjavina” ima 175 strana. Njime je, pored uvodnog dijela o planinarenju i upoznavanju sa osnovnim podacima vezanim za ovu planinsku oblast, obuhvaćen opis 15 planinarskih tura na ovoj planini kao i 4 dodatka. Prilog vodiču je pregledna karta mreže lokalnih puteva preko planine Sinjavine iz okolnih gradova koji gravitiraju ovoj planini: Kolašina, Mojkovca, Žabljaka i Šavnika.

Vodič “Sinjavina” je štampan u boji, na visokokvalitetnom papiru, formata A5. Planinarski vodič, na odgovarajući način prezentuje planinarima i ljubiteljima prirode, kako stranim tako i domaćim, prirodne ljepote Sinjavine- najveće planinske površi i pašnjaka u Crnoj Gori.

Ukoliko postoji interesovanje za kupovinu vodiča, molimo da nas kontaktirate na mail: sonex@t-com.me ili predragpopovicmne@gmail.com.

Naslovna strana vodiča

2. Planinarski vodič “Planine Kuča i Malesije”

NVO „Vrhovi Crne Gore“ je u oktobru 2025. godine objavila planinarski vodič “Planine Kuča i Malesije”, drugi iz serije vodiča o planinama Crne Gore, kojim su opisani usponi na sve najznačajnije vrhove ove oblasti Crne Gore te opisane i druge njene prirodne ljepote i znamenitosti.

Vodič “Planine Kuča i Malesije” ima 250 strana. Njime je, pored uvodnog dijela o geografskim i opštim karakteristika oblasti Kuča i crnogorskog dijela Malesije, obuhvaćen je opis 21 planinarske ture u ovoj oblasti Crne Gore kao i 7 dodatka. Prilog vodiču je pregledna karta mreže magistralnih, regionalnih i lokalnih puteva koji prolaze kroz ovu oblast iz okolnih gradova koji joj gravitiraju: Podgorice, Tuzi i Kolašina.

Vodič “Planine Kuča i Malesije” je štampan u boji, na visokokvalitetnom papiru, formata A5. Planinarski vodič, na odgovarajući način prezentuje planinarima i ljubiteljima prirode, kako stranim tako i domaćim, prirodne ljepote ove, po mnogo čemu sprecifične oblasti u Crnoj Gori.

Ukoliko postoji interesovanje za kupovinu vodiča, molimo da nas kontaktirate na mail: sonex@t-com.me ili predragpopovicmne@gmail.com.

Naslovna strana vodiča

1. Planinarski vodič “Sinjavina” was originally published in VRHOVI CRNE GORE - PEAKS OF MONTENEGRO on Medium, where people are continuing the conversation by highlighting and responding to this story.