Spol nije jelovnik
Tvoj osjećaj nije moja obaveza
Noć kad je Netflix prepravio istoriju
Prvog decembra 2020. zvijezda filma Juno, koju je publika godinama gledala na odjavnoj špici pod imenom Ellen Page, objavljuje na društvenim mrežama da je trans muškarac i da se odsad zove Elliot. Dotle je to priča o jednoj osobi i njenom životu. I tu je mogla ostati. Nije ostala. U roku od nekoliko sati Netflix je prepravio špice svih starih filmova i serija u kojima Page glumi, od Inceptiona do Umbrella Academy, a službeni profil kompanije javno se pohvalio svojim “superherojem”. Nekoliko mjeseci kasnije stigla je i naslovnica magazina Time, prva na kojoj je otvoreno trans muškarac.
Ovaj esej nije o Pageu. Odrasla osoba ima pravo živjeti, oblačiti se i zvati kako hoće. Esej je o onome što taj dan simbolizira — trenutku kad je biologija postala stvar ličnog osjećaja, a svako ko je u to posumnjao proglašen mračnjakom.
Spol à la carte
Nekad su postojala dva spola i formular s dva kvadratića. Danas je to jelovnik. Facebook je još 2014. ponudio pedesetak opcija, a internet je otad dodao rodno fluidne, agendere, demidječake i, na egzotičnijim forumima, ksenorodove koji svoj identitet pronalaze u mjesecu, mačkama ili zvjezdanoj prašini. Zamjenice su postale bontonsko minsko polje: on, ona, oni, ono, xe, ze. Ko pogriješi, pogriješio je javno.
Biologija je za to vrijeme ostala dosadno konzervativna. Ljudsko tijelo proizvodi ili jajne ćelije ili spermatozoide. Treća vrsta nije pronađena, ni u laboratoriji ni na TikToku. Interspolna stanja postoje i rijetka su, ali to su razvojne varijacije unutar dva spola, a ne dokaz da ih ima sedamdeset dva.
Cijeli trik ovog trenda je zamjena pojmova. Spol je tijelo, rod je osjećaj, i onda se tiho dogovorimo da osjećaj ima prednost nad tijelom. Probajte to bilo gdje drugdje… osjećam se kao da imam metar devedeset… osjećam se kao da sam u penziji… osjećam se kao da je moja KIA zapravo Bentley. U svakoj drugoj oblasti života to se zove mašta. Ovdje se zove identitet i stiže s pravilnikom o ponašanju za sve ostale.
Rowling i hrabrost da kažeš očito
J. K. Rowling je napisala knjige na kojima je odrasla cijela generacija, a onda počinila neoprostiv grijeh. Rekla je da spol postoji. U decembru 2019. poručila je ljudima da se oblače kako hoće, zovu kako hoće i žive u miru, ali se pobunila što žena može ostati bez posla jer je rekla da je spol stvaran. Pola godine kasnije dodala je da, ako spol nije stvaran, nestaje i istospolna privlačnost, a s njom i stvarno životno iskustvo žena širom svijeta.
Za to je dobila pozive na bojkot i javne ograde glumaca kojima je dala karijeru. Aktivističke organizacije proglasile su je okrutnom. Njen odgovor bio je kratak: nije mržnja govoriti istinu.
Moj je još kraći. Osoba s penisom je muškarac, i kad obuče suknju i navuče štikle. Osoba s vaginom je žena, i kad zavojima stegne grudi i ošiša se na nulu. Odjeća je kostim, a ne hromozom. Rowling podržavam sto posto, bez fusnote.
I nije više usamljena. U aprilu 2025. britanski Vrhovni sud jednoglasno je presudio da se riječi “žena” i “spol” u Zakonu o ravnopravnosti odnose na biološki spol. Pet sudija, nula zamjenica, i biologija je dobila presudu.
Generacija koja je spol pronašla na TikToku
Sa četrnaest godina svi smo bili sigurni u stvari zbog kojih nas je danas sramota. Neko je znao da će biti rok zvijezda, neko da je ljubav života sreo na ljetovanju, neko da su mu roditelji najveći neprijatelji. Pubertet je fabrika pogrešnih uvjerenja, i zato četrnaestogodišnjacima ne dajemo da potpisuju ugovore, voze kamione ili tetoviraju lice.
Get Sandra Džananović’s stories in your inbox
Join Medium for free to get updates from this writer.
A onda smo im, u ime tolerancije, prepustili odluku o vlastitoj biologiji. I ne zavaravajmo se da je to zapadna boljka koja će zaobići Balkan. Ovdje samo stiže s par godina zakašnjenja, kao i sve osim poskupljenja. A Evropa nam već pokazuje šta stiže. U Švedskoj je broj dijagnoza rodne disforije kod djevojčica od 13 do 17 godina između 2008. i 2018. porastao za gotovo 1.500 procenata, a državni zavod za zdravstvo sam priznaje da ne zna zašto. Većina tih mladih ima i depresiju ili anksioznost, a autizam, samoozljeđivanje i pokušaji suicida češći su nego u ostatku populacije. U Njemačkoj je broj takvih dijagnoza među osiguranicima od 5 do 24 godine između 2013. i 2022. porastao oko osam puta, najviše kod djevojaka od 15 do 19. Nakon pet godina više od polovine njih dijagnozu više nije imalo. U Finskoj je prvi tim za maloljetnike odmah primijetio da mu dolaze uglavnom djevojčice, često s ozbiljnim psihičkim problemima koji su počeli prije disforije, i s mnogo teškoća iz autističnog spektra.
Djevojčica koja u četrnaestoj mrzi svoje tijelo nije izuzetak, nego pravilo. Razlika je u tome što joj nekad niko nije nudio hormone kao rješenje, a danas joj algoritam za petnaest sekundi objasni da je zapravo dječak, a okolina za nagradu nudi aplauz i novo ime. Ko se usudi pitati “jesi li sigurna?” dobije etiketu transfoba, pa i kad je roditelj.
Ljekari, blokeri i kasa
Kad je djeci teško, odrasli bi trebali biti oprezni. Dio ljekara je umjesto toga postao uslužna djelatnost: dijete kaže, doktor potpiše. Blokeri puberteta prodavani su roditeljima kao “pauza” koja djetetu daje vremena da razmisli. Cass Review, četverogodišnja nezavisna analiza britanskog sistema, pokazao je da gotovo sva djeca koja počnu s blokerima nastave na hormone suprotnog spola. To nije pauza, to je pokretna traka.
Izvještaj je dokaze o koristi blokera ocijenio slabim, upozorio na gubitak koštane gustine i moguće ometanje sazrijevanja mozga, i preporučio da se djeci daju samo u okviru istraživanja. Britanska vlada je nakon toga zabranila njihovo propisivanje maloljetnicima zbog rodne disforije, a od januara 2025. ta zabrana važi na neodređeno. Švedska, Finska i Danska ranije su pooštrile pristup i dale prednost psihološkoj podršci. Zemlje koje su prve krenule tim putem prve su i zakočile. Zašto je trebalo toliko dugo? Treba biti baš naivan pa ne vidjeti računicu. Pacijent na doživotnoj hormonskoj terapiji, s operacijama, kontrolama i receptima, za kliniku je doživotni pretplatnik. Ne mora svaki doktor biti cinik da bi sistem bio ciničan, dovoljno je da je potvrđivanje brže, lakše i unosnije od godina strpljive terapije. A mladić ili djevojka koji se predomisle sa dvadeset pet, sa sterilitetom i ožiljcima, nikome ne mogu ispostaviti račun.
Car je go, a traži i zamjenice
Andersenov car šetao je go jer niko nije htio ispasti glup. Danas je scena ista, samo što se caru obraćamo u množini. Odrasli ljudi ponavljaju da muškarac može zatrudnjeti, da je “osoba koja menstruira” pristojniji izraz od riječi žena i da je dvanaestogodišnjak dovoljno zreo da bira između plodnosti i lajkova.
Ali kulise se već ruše. Sudovi presuđuju u korist biologije, zdravstveni sistemi povlače blokere. Za dvadeset godina ova epizoda predavaće se na fakultetima, negdje između lobotomije i dijete od kupusa.
Do tada ostaje da kažem ono što je čovječanstvo znalo hiljadama godina prije Instagrama i TikToka: postoje dva spola. Sve ostalo je kostim, marketing ili nečiji dobro plaćen posao.
Izvori
Švedska: rast dijagnoza kod tinejdžerki
Njemačka: studija u Deutsches Ärzteblatt
Finska: Kaltiala-Heino i sar
Trajna zabrana blokera u UK (Pharmaceutical Journal)
Restrikcije u Švedskoj, Finskoj i Danskoj (Euronews)
